Poliklinika Salvea https://www.poliklinika-salvea.hr Fri, 28 Aug 2026 09:35:42 +0000 hr hourly 1 https://wordpress.org/?v=6.9.1 https://www.poliklinika-salvea.hr/wp-content/uploads/2023/11/cropped-ikona-32x32.png Poliklinika Salvea https://www.poliklinika-salvea.hr 32 32 Pedijatrijska sestra – ruka podrške najmlađim pacijentima https://www.poliklinika-salvea.hr/rijeci-naseg-tima/pedijatrijska-sestra-ruka-podrske-najmladim-pacijentima/ Fri, 28 Aug 2026 09:19:30 +0000 https://www.poliklinika-salvea.hr/?p=9069 Biti medicinska sestra u pedijatriji znači svakoga dana susretati se s malim ljudima koji još ne znaju uvijek objasniti što ih boli, čega se boje ili zašto su došli. Ali znači i susretati se s roditeljima koji u tim trenucima traže odgovore, sigurnost i nekoga kome mogu vjerovati. Zato pedijatrijsko sestrinstvo nije samo skup zdravstvenih […]

The post Pedijatrijska sestra – ruka podrške najmlađim pacijentima first appeared on Poliklinika Salvea.

]]>

Biti medicinska sestra u pedijatriji znači svakoga dana susretati se s malim ljudima koji još ne znaju uvijek objasniti što ih boli, čega se boje ili zašto su došli. Ali znači i susretati se s roditeljima koji u tim trenucima traže odgovore, sigurnost i nekoga kome mogu vjerovati.

Zato pedijatrijsko sestrinstvo nije samo skup zdravstvenih postupaka. Ono je spoj znanja, iskustva, strpljenja i sposobnosti da prepoznamo ono što dijete možda još ne može izgovoriti.

Prvi pogled često govori više od riječi

Prije nego što dijete sjedne u ordinaciju, medicinska sestra već počinje promatrati dijete i njegovo ponašanje.

Kako ulazi u prostor? Je li veselo, povučeno, pospano ili neuobičajeno mirno? Traži li kontakt s roditeljem? Kako reagira na okolinu?

Pedijatrijska sestra ne promatra samo zdravstveni postupak koji treba napraviti. Promatra dijete kao cjelinu.

Dijete možda neće reći da ga nešto boli, ali može to pokazati svojim ponašanjem. Možda neće reći da se boji, ali će se čvrsto držati roditelja. Zato je važno znati kada stati, kada pokušati ponovno i kada djetetu dati nekoliko trenutaka da se osjeti spremnim.

Kada dijete počne vjerovati

Postoje djeca koja zaplaču čim vide iglicu ili ne žele sjesti na stolac. A postoje i ona koja nakon nekog vremena počnu dolaziti s osmijehom.

Jedna djevojčica, kojoj se tijekom duljeg razdoblja redovito vadila krv, jednom je prilikom svojim roditeljima rekla:

„Uvijek želim da mi sestra Patricia vadi krv.“

Ta rečenica možda zvuči jednostavno, ali iza nje stoji puno više od jednog uspješnog vađenja krvi.

Prije svakog postupka razgovarale smo, objašnjavala sam joj što ćemo raditi, čekala da bude spremna i pokušavala joj pokazati da može imati povjerenja u mene. S vremenom je prestala pamtiti iglicu. Počela je pamtiti osobu uz koju se osjećala sigurno. I tako svako djete pronađe svoju najdražu medicinsku sestru.

Upravo su takvi trenuci jedan od najljepših dijelova pedijatrijskog sestrinstva – kada dijete koje je nekada dolazilo sa strahom počne dolaziti s osmijehom.

Iza svakog postupka stoji cijela priča

Roditelji vide kako medicinska sestra mjeri temperaturu, vadi krv, provodi cijepljenje, priprema dijete za pregled ili provodi dijagnostički postupak.

No iza svakog od tih postupaka postoji puno više – uočavanje promjena u stanju djeteta, praćenje djeteta i njegovih reakcija, razgovor s roditeljem, priprema djeteta, prepoznavanje straha, edukacija te prenošenje relevantnih opažanja liječniku i komunikacija sa zdravstvenim timom.

Ponekad je najvažnije pitanje upravo ono koje nije bilo planirano:

„Kako je dijete kod kuće?“

„Je li danas drugačije nego inače?“

„Jeste li primijetili nešto što vas posebno brine?“

Roditelj najbolje poznaje svoje dijete, a medicinska sestra svojim stručnim znanjem može prepoznati važne informacije, pratiti dijete i svoja opažanja prenijeti liječniku.

Povjerenje koje raste zajedno s djetetom

Povjerenje se ne stvara jednim pregledom. Gradi se kroz svaki susret – kroz poznato lice, strpljenje i dosljednost.

Roditeljima zato puno znači kada u Polikliniku Salvea dolaze na mjesto na kojem se osjećaju poznato i sigurno. Sestra pamti da dijete prošli put nije željelo sjesti na stolac, da voli određenu igračku ili da mu treba malo više vremena prije postupka. Možda zna što roditelja najviše brine.

Takve stvari možda nisu zapisane kao dijagnoza, ali čine važan dio odnosa koji se gradi između djeteta, roditelja i zdravstvenog djelatnika.

Što čini posebnu pedijatrijsku sestru?

Posebna pedijatrijska sestra nije samo ona koja zna pravilno provesti zdravstveni postupak. Ona je stručna, smirena kada je dijete uplašeno i strpljiva kada ne surađuje.

Zna uočiti promjenu u ponašanju ili stanju djeteta, pratiti njegove reakcije i relevantna opažanja prenijeti liječniku. Razumije roditeljsku zabrinutost i pruža jasne informacije u okviru svojih kompetencija. Zna kada razgovarati, kada se našaliti, a kada je dovoljno samo biti uz dijete.

Jer pedijatrijsko sestrinstvo spaja dvije važne stvari – stručnost i ljudskost.

I možda najljepši dio ovog posla jest upravo to što sestre ne pamte samo nalaze i postupke. Pamte djecu i njihove male pobjede.

U Poliklinici Salvea nastojimo njegovati upravo takav pristup – pružiti stručnu i kvalitetnu zdravstvenu skrb, ali istovremeno stvoriti prostor u kojem se dijete osjeća sigurno, a roditelj zna da nije sam.

Jer će dijete jednog dana možda zaboraviti što smo mu točno radili, ali nadamo se da će zapamtiti kako se uz nas osjećalo.

A to je možda i najljepši trag koji jedna pedijatrijska sestra može ostaviti.

The post Pedijatrijska sestra – ruka podrške najmlađim pacijentima first appeared on Poliklinika Salvea.

]]> Lunch box za učenike https://www.poliklinika-salvea.hr/rijeci-naseg-tima/lunch-box-za-ucenike/ Fri, 28 Aug 2026 08:58:39 +0000 https://www.poliklinika-salvea.hr/?p=9063 Lunch box za učenike – pogled kroz sigurnost hrane Iako je minimalno jedan obrok osiguran u školama, djeca često nose užinu od doma. Fokus pripreme tih obroka ne bi trebao biti samo na kvaliteti, već i na sigurnosti. Time možemo smanjiti količinu nepojedene hrane, ali i rizik od bolesti koje se prenose hranom, koje mogu […]

The post Lunch box za učenike first appeared on Poliklinika Salvea.

]]>

Lunch box za učenike - pogled kroz sigurnost hrane

Iako je minimalno jedan obrok osiguran u školama, djeca često nose užinu od doma. Fokus pripreme tih obroka ne bi trebao biti samo na kvaliteti, već i na sigurnosti. Time možemo smanjiti količinu nepojedene hrane, ali i rizik od bolesti koje se prenose hranom, koje mogu uzrokovati proljev, bolove u trbuhu, mučninu i povraćanje.

Za olakšavanje odabira namirnica postavite slijedeća pitanja:

 

Kada će dijete jesti obrok?

Što je kraće vrijeme do konzumacije, lakše je osigurati da hrana ostane sigurna i kvalitetna.

Koliko će dugo hrana biti izvan hladnjaka?

Kvarljive namirnice ne bi trebale dugo ostajati na temperaturama na kojima se mikroorganizmi mogu brzo razmnožavati (prihvatljivo je do max. 2 h). Ako obrok neće biti pojeden ubrzo, potrebno je osigurati odgovarajuće hlađenje.

Hoće li dijete tu hranu stvarno pojesti?

Sigurnost hrane uključuje i odgovorno postupanje s ostacima. Nije svu hranu koja je satima bila izvan hladnjaka sigurno vratiti u hladnjak i pojesti kasnije.

Ima li dijete alergiju?

Kod poznate alergije potrebno je pažljivo provjeriti sastav hrane i mogućnost nenamjerne prisutnosti alergena te poštovati individualni plan postupanja.

Hoće li hrana do konzumiranja ostat ukusna, svježa i prihvatljive teksture?

Hrana koju dijete neće htjeti pojesti nije dobar izbor, bez obzira na njezinu nutritivnu vrijednost. Neke namirnice nakon nekoliko sati mijenjaju teksturu, okus ili izgled.

Hoće li način pripreme, pakiranja i čuvanja omogućiti da hrana ostane sigurna?

Važni su higijena ruku i pribora, sprječavanje križne kontaminacije, odgovarajuće pakiranje te održavanje potrebne temperature tijekom čuvanja i transporta.

Kako bi zadovoljili nutritivni dio, prema preporukama nutricionista, užina bi trebala sadržavati nešto zasitno kao integralno pecivo ili kruh, domaće muffine i sl., voće ili povrće i po potrebi izvor proteina kao što je mliječni proizvod.

Međutim, neke od tih namirnica zahtjevaju hlađenje pa je ulaganje u rashladnu torbu uvijek dobar izbor. Zato smo napisali primjere kvarljivih namirnica koje trebaju biti u rashladnoj torbi:

  • Mliječni proizvodi,
  • Narezano voće i povrće
  • Naresci (npr. šunka)
  • Salate
  • Meso
  • Namazi

I onih koje ne trebaju hlađenje:

  • Nenarezano voće i povrće
  • Pecivo ili kruh
  • Orašasti plodovi
  • Sjemenke
  • Krekeri

Alergije su sve značajniji dio sigurnosti hrane.

 

Ako je vaše dijete alergično na neku hranu:

  • Provjerite deklaracije proizvoda. Ako je dijete alergično npr. na jaje, izbjegavajte hranu na čijoj deklaraciji u popisu sastojaka piše: „jaja“, „bjelanjak“, „albumin“, „protein jajeta“, „lecitin iz jaja“, „lizozim“ i sl.
  • Razgovarajte sa svojim djetetom i osvijestite da ne uzima hranu od druge djece
  • Ako dijete osjeti nelagodu, bol u trbuhu ili bilo koje simptome koje upućuju na alergijsku reakciju, neka se javi nastavniku bez odgode
  • Obavijestite nastavnika o alergiji i zamolite roditeljski sastanak kako bi ostali roditelji bili svjesni situacije i kako bi mogli sa svojom djecom razgovarati o važnosti teme.
  • Ukoliko dijete ima epi pen, budite sigurni da ga nastavnik i ostalo osoblje bez straha koristi, uz informiranje i edukaciju o primjeni

Ako vaše dijete nije alergično na neku hranu:

  • Svejedno upoznajte dijete s ovom temom
  • Ako u razredu postoji dijete s alergijom na kikiriki ili drugi alergen, izbjegavajte pakirati hranu koja može lako ostaviti mrvice ili ostatke na rukama i površinama, primjerice smoki s kikirikijem. Mrvice i čestice takve hrane mogu se prenijeti na ruke, stolove i druge površine te predstavljati rizik za dijete s alergijom, osobito ako nakon toga dođe do kontakta s ustima ili očima.

Sigurnost lunch boxa nije komplicirana, ali zahtijeva malo planiranja. Dobar odabir namirnica, pravilna priprema, odgovarajuće čuvanje i malo pažnje oko alergija dovoljni su da užina ostane sigurna, ukusna i kvalitetna do trenutka kada je dijete pojede.

The post Lunch box za učenike first appeared on Poliklinika Salvea.

]]> Impetigo kod djece https://www.poliklinika-salvea.hr/rijeci-naseg-tima/impetigo-kod-djece/ Wed, 19 Aug 2026 11:48:59 +0000 https://www.poliklinika-salvea.hr/?p=9013 Impetigo kod djece – kako ga prepoznati i što roditelji trebaju znati Impetigo je površinska bakterijska infekcija kože koja se lako prenosi. Može se pojaviti tijekom cijele godine, ali je češći u toplijim i vlažnijim mjesecima. Najčešće se javlja u djece predškolske dobi, osobito između 2. i 5. godine, ali može se pojaviti u bilo […]

The post Impetigo kod djece first appeared on Poliklinika Salvea.

]]>

Impetigo kod djece - kako ga prepoznati i što roditelji trebaju znati

Impetigo je površinska bakterijska infekcija kože koja se lako prenosi. Može se pojaviti tijekom cijele godine, ali je češći u toplijim i vlažnijim mjesecima. Najčešće se javlja u djece predškolske dobi, osobito između 2. i 5. godine, ali može se pojaviti u bilo kojoj dobi.

U većini slučajeva nije ozbiljna bolest i uz odgovarajuće liječenje prolazi bez posljedica. Ipak, važno ga je prepoznati jer se promjene mogu brzo širiti po koži i prenijeti na druge osobe.

Najčešći znak su površinske ranice koje se prekrivaju karakterističnim žućkastim, „medenim“ krustama.

Što uzrokuje impetigo?

Najčešći uzročnici su Staphylococcus aureus i Streptococcus pyogenes (streptokok skupine A).

Bakterije lakše prodiru kroz oštećenu kožu, primjerice nakon ogrebotine, uboda insekta ili češanja. Veći rizik imaju djeca s atopijskim dermatitisom i drugim kožnim bolestima jer je kožna barijera oslabljena.

Ipak, impetigo se može pojaviti i na potpuno zdravoj koži.

Kako izgleda?

Postoje dva glavna oblika impetiga.

  • Ne-bulozni impetigo

Najčešći je oblik. Počinje kao mala crvena promjena, mjehurić ili površinska ranica koja može puknuti i potom se prekriti karakterističnom žućkastom krustom.

Najčešće se javlja na licu, osobito oko nosa i usta, te na rukama i nogama, ali može zahvatiti bilo koji dio kože. Svrbež i osjetljivost obično su blagi.

  • Bulozni impetigo

Kod ovog oblika nastaju veći, mlohavi mjehuri ispunjeni tekućinom koji lako pucaju. Ovaj oblik uzrokuje Staphylococcus aureus i češći je kod male djece.

  • Ektima – dublji oblik infekcije

Ektima je dublji oblik impetiga koji zahvaća dublje slojeve kože. Nastaju bolnije, dublje ranice prekrivene debljom krastom. Za razliku od površinskog impetiga, ektima može nakon cijeljenja ostaviti ožiljak.

Kako se prenosi?

Impetigo se najčešće prenosi izravnim kontaktom sa zaraženom kožom, ali se bakterije mogu prenijeti i preko ruku, ručnika, odjeće, posteljine i drugih predmeta koji su bili u kontaktu s ranicama.

Češanjem dijete može prenijeti bakterije na druge dijelove vlastite kože, zbog čega se promjene mogu brzo širiti.

Kako se postavlja dijagnoza?

U većini slučajeva dijagnoza se postavlja pregledom kože i dodatne pretrage nisu potrebne.

Bris kože nije potreban kod svakog djeteta. Liječnik će procijeniti treba li dodatna obrada ako se infekcija ponavlja, klinička slika nije tipična ili nema očekivanog odgovora na liječenje.

Važno je znati da nije svaka ranica ili krasta impetigo. Kod dvojbe je potreban pregled pedijatra.

Kako se liječi?

Liječenje ovisi o broju i proširenosti promjena, obliku infekcije i općem stanju djeteta.

Kod manjeg broja lokaliziranih promjena može biti dovoljna lokalna antibiotska terapija, dok kod proširenije infekcije ili određenih oblika bolesti liječnik može preporučiti antibiotik na usta.

Antibiotik se ne bi trebao koristiti na svoju ruku. Ne treba koristiti ostatke prethodno propisane terapije niti liječiti svaku promjenu na koži antibiotikom.

Uz odgovarajuće liječenje poboljšanje se najčešće vidi tijekom nekoliko dana.

Što roditelji mogu učiniti kod kuće?

Nekoliko jednostavnih mjera pomaže spriječiti širenje infekcije:

  • redovito prati ruke djeteta i ukućana
  • držati nokte kratkima i spriječiti češanje
  • ne dirati ranice
  • ne dijeliti ručnike, odjeću i druge osobne predmete
  • redovito prati ručnike, odjeću i posteljinu
  • održavati zahvaćenu kožu čistom
  • prema preporuci liječnika prekriti promjene kada je to moguće.

Kod djece s atopijskim dermatitisom važna je i redovita njega kože.

Što s vrtićem i školom?

Dok se ne započne odgovarajuće liječenje, dijete treba izbjegavati bliski kontakt s drugom djecom.

Povratak u vrtić ili školu ovisi o općem stanju djeteta, proširenosti promjena, mogućnosti njihova prekrivanja i pravilima konkretnog kolektiva.

Ako je liječenje započeto, dijete se dobro osjeća i promjene se mogu odgovarajuće prekriti, povratak je najčešće moguć relativno brzo. Kod većeg broja promjena najbolje je o povratku razgovarati s pedijatrom.

Kada se javiti pedijatru?

Ako primijetite promjene koje bi mogle odgovarati impetigu, preporučljiv je pregled pedijatra radi potvrde dijagnoze i procjene liječenja.

Posebno se treba javiti ako se promjene brzo šire, pojavljuju se novi mjehuri ili ranice, dijete ima temperaturu, promjene su izrazito bolne ili otečene, nalaze se u blizini oka ili nema poboljšanja nakon početka liječenja.

Može li impetigo imati komplikacije?

U većini slučajeva impetigo se izliječi bez posljedica i površinske promjene ne ostavljaju ožiljke.

Rijetko se infekcija može proširiti u dublje slojeve kože i uzrokovati celulitis. Kod streptokoknog impetiga vrlo rijetko mogu nastati i bubrežne komplikacije. Dublji oblik infekcije, ektima, može ostaviti ožiljak.

Najčešća pitanja roditelja

  • Smije li se dijete kupati?
    Da. Kožu treba održavati čistom, ali bez grubog trljanja. Ručnik koji koristi dijete ne treba dijeliti s drugima.
  • Može li dijete ponovno dobiti impetigo?
    Da. Preboljeni impetigo ne pruža trajnu zaštitu od nove infekcije.
  • Je li impetigo opasan?
    U najvećem broju slučajeva nije. Impetigo je površinska bakterijska infekcija kože koja se uspješno liječi, a komplikacije su rijetke.
  • Koliko brzo se koža počinje oporavljati?
    Uz odgovarajuće liječenje, promjene se obično počinju smirivati tijekom nekoliko dana. Ranice se postupno suše i zacjeljuju, no koži može trebati nešto više vremena da se potpuno oporavi. Ako se pojavljuju nove promjene ili nema poboljšanja nakon nekoliko dana liječenja, potrebno je ponovno se javiti pedijatru.
  • Smije li se dijete kupati?
    Da. Kožu treba održavati čistom, ali bez grubog trljanja.     Ručnik koji koristi dijete ne treba dijeliti s drugima.
  • Može li dijete ponovno dobiti impetigo?
    Da. Preboljeni impetigo ne pruža trajnu zaštitu od nove infekcije.

Što je najvažnije zapamtiti?

Impetigo je česta i zarazna bakterijska infekcija kože koja se u većini slučajeva uspješno liječi.

Ako primijetite ranicu ili mjehurić koji se širi i prekriva karakterističnom žućkastom krustom, osobito ako se pojavljuju nove promjene, javite se pedijatru radi pregleda.

Do pregleda je važno ne dirati i ne češati ranice, redovito prati ruke te ne dijeliti ručnike i druge osobne predmete.

Nemojte samoinicijativno koristiti antibiotik ili ostatke prethodne terapije.

Primijetili ste promjene na koži djeteta koje bi mogle upućivati na impetigo?

Za sigurnu dijagnozu i odgovarajuće liječenje javite se našem timu pedijatara u Poliklinici Salvea.

Naručite dijete na pregled klikom na link.

The post Impetigo kod djece first appeared on Poliklinika Salvea.

]]> Zašto neke bebe odbijaju potrbušni položaj? https://www.poliklinika-salvea.hr/rijeci-naseg-tima/zasto-neke-bebe-odbijaju-potrbusni-polozaj/ Tue, 18 Aug 2026 08:11:40 +0000 https://www.poliklinika-salvea.hr/?p=8996 Potrbušni položaj jedna je od prvih aktivnosti kroz koju beba razvija kontrolu glave, stabilnost trupa, oslonac na rukama i priprema se za okretanje, puzanje i druge motoričke vještine. Ipak, nisu sve bebe u tom položaju jednako zadovoljne. Neke mirno promatraju okolinu, dok druge gotovo odmah počnu plakati ili se izvijati. Roditelji tada često zaključe da […]

The post Zašto neke bebe odbijaju potrbušni položaj? first appeared on Poliklinika Salvea.

]]>

Potrbušni položaj jedna je od prvih aktivnosti kroz koju beba razvija kontrolu glave, stabilnost trupa, oslonac na rukama i priprema se za okretanje, puzanje i druge motoričke vještine.

Ipak, nisu sve bebe u tom položaju jednako zadovoljne. Neke mirno promatraju okolinu, dok druge gotovo odmah počnu plakati ili se izvijati. Roditelji tada često zaključe da njihova beba jednostavno ne voli biti na trbuhu.

Međutim, otpor prema potrbušnom položaju često ima konkretan uzrok.

Jedan od njih može biti napetost mišića vrata. Ako je pokret glave ograničen ili zahtijeva veći napor, beba će se brže umoriti i položaj će joj postati neugodan. Slična situacija može se vidjeti kod izraženije asimetrije, kada beba češće okreće glavu na jednu stranu ili više koristi jednu polovicu tijela.

Kod pojedinih beba problem predstavlja način na koji raspoređuju težinu tijela. U kvalitetnom potrbušnom položaju težina se postupno prenosi prema zdjelici i natkoljenicama. Time se rasterećuje gornji dio tijela pa beba lakše podiže glavu i oslanja se na ruke.

Ako težina ostaje na prsnom košu i ramenima, prednji dio tijela mora podnijeti znatno veće opterećenje. Budući da beba istovremeno mora svladavati i silu gravitacije, podizanje glave i oslonac na rukama postaju izrazito zahtjevni. Posljedica su često izvijanje, koprcanje i plač.

Otpor prema potrbušnom položaju može biti povezan i s refluksom ili nelagodom nakon hranjenja. U takvim situacijama pritisak na trbuh može pojačati simptome, zbog čega je preporučljivo pričekati neko vrijeme nakon obroka prije postavljanja bebe na trbuh.

Važno je naglasiti da cilj nije produživati vrijeme provedeno u potrbušnom položaju pod svaku cijenu. Mnogo je važnije procijeniti zbog čega je taj položaj bebi težak. Kada se prepozna uzrok, moguće je prilagoditi način postavljanja, odabrati odgovarajuće aktivnosti ili, prema potrebi, uključiti neurorazvojnu terapiju.

Ako beba pri svakom pokušaju boravka na trbuhu intenzivno plače, izrazito se izvija, koristi pretežno jednu stranu tijela ili ne uspijeva ostvariti oslonac na rukama, preporučuje se stručna procjena motoričkog razvoja. Ranim prepoznavanjem teškoća moguće je pravodobno usmjeriti razvoj i spriječiti stvaranje nepoželjnih obrazaca pokreta.

Potrbušni položaj ne bi trebao biti borba. Kada beba ima odgovarajuće preduvjete za kretanje, upravo taj položaj postaje jedno od najvažnijih mjesta za razvoj novih motoričkih vještina.

Ako primjećujete da vaša beba teško podnosi potrbušni položaj, intenzivno plače, izvija se ili češće koristi jednu stranu tijela, stručna procjena može pomoći otkriti zbog čega joj je taj položaj zahtjevan.

Javite nam se u Polikliniku Salvea putem linka i dogovorite procjenu motoričkog razvoja vaše bebe.

The post Zašto neke bebe odbijaju potrbušni položaj? first appeared on Poliklinika Salvea.

]]> Sunčanica i dehidracija kod djece https://www.poliklinika-salvea.hr/rijeci-naseg-tima/suncanica-i-dehidracija-kod-djece/ Mon, 20 Jul 2026 07:55:57 +0000 https://www.poliklinika-salvea.hr/?p=8984 Ljetni mjeseci donose nam više vremena provedenog na otvorenom, igru, kupanje i produženi boravak na suncu. Iako su topliji dani prilika za uživanje za djecu i roditelje, oni istovremeno predstavljaju povećan rizik za razvoj sunčanice i dehidracije, osobito kod djece. U odnosu na organizam odraslih osoba, dječji organizam je osjetljiviji na toplinu jer se tjelesna […]

The post Sunčanica i dehidracija kod djece first appeared on Poliklinika Salvea.

]]>

Ljetni mjeseci donose nam više vremena provedenog na otvorenom, igru, kupanje i produženi boravak na suncu. Iako su topliji dani prilika za uživanje za djecu i roditelje, oni istovremeno predstavljaju povećan rizik za razvoj sunčanice i dehidracije, osobito kod djece.

U odnosu na organizam odraslih osoba, dječji organizam je osjetljiviji na toplinu jer se tjelesna temperatura brže povećava, a termoregulacija još nije potpuno razvijena. Dječja je koža propusnija za vodu, a zbog veće relativne površine kože u odnosu na tjelesnu masu, djeca brže gube tekućinu i osjetljivija su na pregrijavanje.

Upravo zato važno je na vrijeme prepoznati prve znakove pregrijavanja i gubitka tekućine te pravovremeno poduzeti odgovarajuće mjere.

Što je sunčanica?

Sunčanica je stanje koje nastaje nakon dugotrajnog izlaganja glave i vrata izravnom sunčevom zračenju. Dolazi do pregrijavanja organizma, a u težim slučajevima može biti zahvaćen i središnji živčani sustav.

Najčešći simptomi uključuju:

  • glavobolju
  • vrtoglavicu
  • mučninu i povraćanje
  • povišenu tjelesnu temperaturu
  • izrazit umor i pospanost
  • razdražljivost ili neuobičajeno ponašanje
  • prekomjerno znojenje u početku te kasnije
  • crvenu, toplu i suhu kožu.

Kod dojenčadi i manje djece simptomi mogu biti manje specifični. Dijete može biti neuobičajeno mirno ili vrlo razdražljivo, odbijati hranu i tekućinu te imati povišenu temperaturu bez drugih znakova infekcije.

Što je dehidracija?

Dehidracija je poremećaj ravnoteže tjelesnih tekućina koji nastaje kada organizam izgubi više tekućine nego što unese. Tijekom ljeta povećano znojenje, intenzivna tjelesna aktivnost, boravak na visokim temperaturama te povraćanje ili proljev mogu vrlo brzo dovesti do manjka tekućine.

Prvi znakovi dehidracije su:

  • žeđ
  • suha usta i usnice
  • tamniji urin i rjeđe mokrenje
  • umor i slabost
  • glavobolja
  • uvučena fontanela kod manje djece
  • smanjena elastičnost kože
  • ubrzan rad srca.

Kod male djece mogu se javiti i plač bez suza, suhe pelene tijekom nekoliko sati, ubrzano disanje i izražena pospanost. U težim slučajevima dijete može biti teško razbuditi ili ono postaje dezorijentirano i nestabilno na nogama, što zahtijeva hitno medicinsko zbrinjavanje.

Kako spriječiti sunčanicu i dehidraciju?

Prevencija je najučinkovitija zaštita. Tijekom ljetnih mjeseci preporučuje se:

  • izbjegavati boravak na suncu između 10 i 17 sati, kada je UV zračenje najintenzivnije
  • osigurati djetetu laganu, prozračnu i svijetlu odjeću te šešir sa širokim obodom
  • redovito nuditi tekućinu, čak i kada dijete ne traži piti
  • dojenčad češće dojiti ili nuditi mliječnu formulu prema preporuci pedijatra
  • poticati odmore u hladu
  • poticati odmore u klimatiziranom prostoru imajući na umu da temperaturna razlika između vanjskog i sobnog klimatiziranog zraka ne bude veća od 6-8℃
  • koristiti zaštitu od sunca primjerenu dobi djeteta
  • nikada ne ostavljati dijete samo u parkiranom automobilu, čak ni na nekoliko minuta.

Važno je naglasiti da djeca tijekom igre često ne primjećuju osjećaj žeđi pa je odgovornost odraslih redovito ih podsjećati na unos tekućine.

Što učiniti ako posumnjate na sunčanicu ili dehidraciju?

Ako dijete pokazuje znakove pregrijavanja, potrebno ga je odmah premjestiti u hlad ili klimatiziran prostor i postupno rashlađivati mlakim oblozima ili tuširanjem mlakom (ne hladnom!) vodom. Djetetu treba u više navrata nuditi manje količine vode ili oralne rehidracijske otopine.

Ako dijete ima visoku tjelesnu temperaturu koja se ne spušta, učestalo povraća, odbija piti, izrazito je pospano, zbunjeno, otežano diše ili izgubi svijest, potrebno je odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć.

Uz sunčanicu i dehidraciju, kod djece se tijekom ljetnih mjeseci nerijetko javljaju i sunčeve opekline koje dodatno opterećuju mali organizam. Primjećujemo crvenilo, bol i osjetljivost kože, a u težim slučajevima mogu se razviti mjehurići iznad razine kože i povišena tjelesna temperatura. Uzrokovani su dugotrajnom izlaganjem UV zračenju, a prati ih dehidracija. Zato je, uz redovitu hidraciju i boravak u hladu, važno kožu zaštititi odgovarajućim zaštitnim faktorom i izbjegavati izlaganje suncu u najtoplijem dijelu dana.

Ljeto može biti sigurno uz nekoliko jednostavnih mjera

Većina slučajeva sunčanice i dehidracije može se spriječiti zaštitom od sunca i dovoljnim unosom tekućine. Roditelji i skrbnici imaju ključnu ulogu u prepoznavanju ranih simptoma i zaštiti djece tijekom toplinskih valova. Uz odgovorno ponašanje, dovoljno odmora u hladu i redovitu hidraciju, djeca mogu sigurno uživati u svim ljetnim aktivnostima, a s njima i odrasli.

Ako imate nedoumica oko zdravstvenog stanja svog djeteta ili primijetite znakove dehidracije ili pregrijavanja, obratite nam se jednim klikom na link. Pravovremena procjena i liječenje mogu spriječiti razvoj ozbiljnijih komplikacija i omogućiti vam bezbrižno uživanje u toplim ljetnim danima.

The post Sunčanica i dehidracija kod djece first appeared on Poliklinika Salvea.

]]> Menstruacija u adolescenciji: „Faza učenja“ https://www.poliklinika-salvea.hr/rijeci-naseg-tima/menstruacija-u-adolescenciji-faza-ucenja/ Mon, 20 Jul 2026 07:16:17 +0000 https://www.poliklinika-salvea.hr/?p=8970 Prva menstruacija je sretan događaj u životu jedne djevojčice, odnosno mlade žene u razvitku. Ona obilježava zdravlje, ženstvenost, odrastanje i povjerenje u svoje tijelo. Za neke i nadu u buduće majčinstvo. Ulazak u pubertet vrijeme je velikih fizioloških promjena. Prva menstruacija se zove menarha. Prve godine nakon menarhe su razdoblje u kojem tijelo prolazi kroz […]

The post Menstruacija u adolescenciji: „Faza učenja“ first appeared on Poliklinika Salvea.

]]>

Prva menstruacija je sretan događaj u životu jedne djevojčice, odnosno mlade žene u razvitku. Ona obilježava zdravlje, ženstvenost, odrastanje i povjerenje u svoje tijelo. Za neke i nadu u buduće majčinstvo. Ulazak u pubertet vrijeme je velikih fizioloških promjena. Prva menstruacija se zove menarha.

Prve godine nakon menarhe su razdoblje u kojem tijelo prolazi kroz značajne hormonske promjene. Razne varijacije menstrualnog ciklusa su moguće i normalne i nije realno očekivati idealan 28-dnevni ciklus. To je razdoblje u kojem tijelo prolazi kroz proces učenja.

Kod odraslih žena ciklus funkcionira tako da svaki mjesec mozak pošalje signal te jajnik otpusti jajnu stanicu. Kod adolescentica sustav još vježba taj proces, hormoni nisu još navikli na redovni ritam i zato je ciklus nekad duži, nekad kraći, nekada je menstruacija obilnija, a nekada oskudna.

Što se smatra normalnim u prvim godinama?

Dok se tijelo prilagođava, a mozak i jajnici uče kako međusobno komunicirati, ovo su granice unutar kojih se krećemo:

  • Duljina ciklusa: između 21 i 45 dana
  • Trajanje krvarenja: između 3 i 7 dana
  • Intenzitet krvarenja: uobičajeno je promijeniti između 3 do 6 uložaka ili tampona Mali ugrušci su normalni (do veličine kovanice).

Zanimljivo je da su mnogi ciklusi rano nakon menarhe anovulacijski, što znači da jajnici ne otpuštaju jajašce svaki mjesec. To je prirodna “faza učenja” tijela koja može potrajati i do tri godine nakon menarhe.

U Hrvatskoj svaka djevojka ima pravo na primarnu zdravstvenu skrb, što uključuje i ginekološku skrb. Ako se pojave zdravstveni problemi djevojka ili djevojčica (s roditeljima) se može bilo kada obratiti ginekologu, nevezano za svoje godine. Fizički ginekološki pregled često niti nije potreban, dovoljan je detaljan razgovor i eventualno UZV pregled preko trbuha.

Ako je sve uredu, prvi posjet ginekologu može biti edukacija, a ne fizički pregled. Mnoge djevojke prvi put dolaze na razgovor kako bi se upoznale s liječnikom, postavile pitanja o svom tijelu, ciklusu ili kontracepciji.

Kada se obratiti ginekologu?

Iako su varijacije česte, postoje situacije kada je potreban liječnički pregled kako bismo osigurali da je sve u redu:

  • Vrlo obilno krvarenje: ako je potrebno mijenjati uložak ili tampon svakih 1–2 sata
  • Veliki ugrušci: ako se pojavljuju ugrušci veličine kovanice ili veći.
  • Produljeno krvarenje: ako menstruacija traje 8 dana ili dulje.
  • Utjecaj na svakodnevicu: ako krvarenja, intenzivna bol ili neki drugi simptomi (glavobolja, slabost, vrtoglavica..) dovodi do izostajanja iz škole, izbjegavanja sportskih aktivnosti ili ometanja sna.
  • Izostanak menstruacije: ako nema menarhe do godine ili ako ciklus izostane dulje od 3 mjeseca nakon što je jednom uspostavljen.
  • Ciklus kraći od 21 dan, jer može dovesti do Obilne menstruacije su vodeći uzrok anemije kod adolescentica.

Što možeš odmah poduzeti?

Važno je upoznati svoj ciklus tako da ga pratiš svaki mjesec. Najbolji način je vođenje dnevnika u kalendaru, aplikaciji za praćenje ciklusa ili u običnoj bilježnici. To će pomoći i tebi da naučiš o svom tijelu i liječniku da dobije jasnu sliku. Zabilježi datum početka menstruacije (to je prvi dan ciklusa), trajanje krvarenja, procijeni intenzitet krvarenja (broj potrošenih uložaka ili tampona) te prisutnost drugih simptoma (vrtoglavica, slabost, bolovi, loše raspoloženje i sl.).

Također, važno je obratiti pažnju na razinu željeza. Obilne menstruacije čest su uzrok anemije kod adolescentica, stoga se preporučuje provjeriti i feritin (zaliha željeza), a ne samo hemoglobin.

Ako akutno i obilno krvarite ili se naprosto ne osjećate dobro, javite se u hitnu službu, gdje vam može biti ponuđena hospitalizacije i liječenje dok se situacija ne stabilizira.

Ako je potrebno sanirati anemiju ili kronično krvarenje da bi se popravila kvaliteta života, danas imamo pristup različitim terapijskim opcijama, uključujući hormonalnu terapiju (koja je često prvi izbor za stabilizaciju ciklusa) te nehormonske metode koje pomažu u smanjenju količine krvarenja. Terapija je najčešće alat koji se koristi dok se ciklus sam prirodno ne izregulira.

The post Menstruacija u adolescenciji: „Faza učenja“ first appeared on Poliklinika Salvea.

]]> Zašto djeca testiraju granice roditeljima https://www.poliklinika-salvea.hr/rijeci-naseg-tima/zasto-djeca-testiraju-granice-roditeljima/ Wed, 08 Jul 2026 12:24:48 +0000 https://www.poliklinika-salvea.hr/?p=8962 Vjerujemo da se svaki roditelj našao u situaciji gdje mu se činilo da ga dijete namjerno ne želi slušati ili da namjerno testira njegove granice. Tada je lako pomisliti da je dijete neposlušno ili prkosno, a roditelji se mogu zapitati što su krivo učinili i gdje su pogriješili u odgoju da se dijete ponaša prema […]

The post Zašto djeca testiraju granice roditeljima first appeared on Poliklinika Salvea.

]]>

Vjerujemo da se svaki roditelj našao u situaciji gdje mu se činilo da ga dijete namjerno ne želi slušati ili da namjerno testira njegove granice.

Tada je lako pomisliti da je dijete neposlušno ili prkosno, a roditelji se mogu zapitati što su krivo učinili i gdje su pogriješili u odgoju da se dijete ponaša prema njima na taj način. Istina je da djeca testiraju roditeljske granice, no u pravilu to ne rade s lošom namjerom.

Oko druge godine života, dijete ulazi u takozvanu fazu negativizma. U ovom periodu, dijete učestalo roditelju odgovara s “ne” ili “neću” te se može činiti da se do tada dobro i poslušno dijete odjednom počelo ponašati protiv postavljenih pravila i raditi upravo suprotno od onoga što mu se kaže. Ono što se zapravo događa je da dijete u tom periodu počinje osvještavati svoju samostalnost. Drugim riječima, dijete počinje shvaćati da je ono samostalna osoba s vlastitom voljom, odvojena od svojih roditelja. Stoga djeca postaju “neposlušna” iz potrebe da dokažu da nešto mogu učiniti sami. Ovdje je poželjno dati im prostor za istraživanje okoline u onoj mjeri koja je sigurna za njih, a može pomoći i metoda prividnog izbora – djetetu ponuditi dvije opcije, ali na način da obje idu u smjeru onog što dijete mora učiniti.

Primjerice, ako dijete ne želi spavati, možete mu ponuditi da bira koju ćete priču čitati prije spavanja ili koju će pidžamu večeras obući. Na ovaj način čuvamo djetetovu autonomiju dajući mu izbor, ali čuvamo i svoje roditeljske granice jer ne posustajemo od pravila.

Osim razvoja samostalnosti, djeca koriste testiranje granica i u svrhu učenja kako funkcionira njihova okolina. Testiranjem granica dijete otkriva što je dopušteno, što nije i kakve posljedice proizlaze iz njegovih postupaka, ispitujući reakcije svojih roditelja. Iako se iz navedenoga čini da se djeca protive pravilima, ona zapravo trebaju jasna pravila i čvrsto postavljene granice. Jasna i dosljedna pravila pomažu djetetu da predvidi što može očekivati, stoga mu granice pružaju osjećaj predvidljivosti, poznatosti i sigurnosti. Stoga pokušajte ostati dosljedni u postavljenim pravilima kako bi dijete znalo što može očekivati.

Također, važno je uzeti u obzir i da djeca tek uče razumjeti i izraziti vlastite emocije. Ponekad se dijete neće znati nositi s ljutnjom, tugom ili umorom pa će reagirati inatom ili plačem. Ponekad će to činiti i iz potrebe za pažnjom. Tada se možemo prisjetiti kako je i nama kao odraslim osobama često teško nositi se s neugodnim emocijama. I mi ponekad reagiramo burno ili neprikladno, a imamo daleko više znanja i razumijevanja o emocijama od djeteta.

Na kraju, možemo zaključiti da je testiranje granica prirodni dio dječjeg razvoja te ono ne predstavlja neposluh ili loš odgoj već uobičajenu i značajnu razvojnu fazu. Važno je razumjeti da obje strane imaju svoje potrebe i osjećaje, ali roditelj je taj koji je odgovoran za dijete te je njegova reakcija važna. Stoga, kada vas dijete idući put “testira”, pokušajte razumjeti njegovu trenutnu potrebu, ostanite smireni i dosljedni svojim pravilima te mu pomozite pronaći način nošenja s frustracijom koju osjeća.

 

Trebate podršku u postavljanju granica ili se suočavate s izazovima u odgoju? U Poliklinici Salvea naši stručnjaci pružaju savjetovanje roditeljima te vam mogu pomoći bolje razumjeti djetetovo ponašanje i pronaći rješenja prilagođena vašoj obitelji. Rezervirajte termin na linku i obratite nam se s povjerenjem.

The post Zašto djeca testiraju granice roditeljima first appeared on Poliklinika Salvea.

]]> Preporuke za imunizaciju za trudnice, rodilje, dojilje i žene u postpartumu https://www.poliklinika-salvea.hr/rijeci-naseg-tima/raspored-cijepljenja-smjernice-za-trudnice-rodilje-dojilje-i-zene-u-postpartumu/ Fri, 26 Jun 2026 08:21:10 +0000 https://www.poliklinika-salvea.hr/?p=8952 Američki koledž ginekologa i opstetričara (ACOG) objavio je svoj prvi samostalni Maternal Immunization Schedule, čime smo dobili prve službene smjernice krovne organizacije koja se bavi isključivo zdravljem žena. Ovim potezom ACOG pruža jasne smjernice utemeljene na znanstvenim dokazima kako bi se uklonile nejasnoće i suzbile dezinformacije oko cijepljenja. Smjernice je podržalo još 13 vodećih medicinskih […]

The post Preporuke za imunizaciju za trudnice, rodilje, dojilje i žene u postpartumu first appeared on Poliklinika Salvea.

]]>

Američki koledž ginekologa i opstetričara (ACOG) objavio je svoj prvi samostalni Maternal Immunization Schedule, čime smo dobili prve službene smjernice krovne organizacije koja se bavi isključivo zdravljem žena.

Ovim potezom ACOG pruža jasne smjernice utemeljene na znanstvenim dokazima kako bi se uklonile nejasnoće i suzbile dezinformacije oko cijepljenja. Smjernice je podržalo još 13 vodećih medicinskih organizacija.

S obzirom na to da su bebe (a tako i trudnice) jedna od najosjetljivijih skupina na zarazne bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, cijepljenje majke jedan je od najučinkovitijih načina zaštite novorođenčeta, ali i same majke od težih oblika bolesti.

Četiri rutinski preporučena cjepiva tijekom trudnoće

1. Gripa (Influenza)

Kada?
U bilo kojem tromjesečju, u bilo koje doba godine (idealno u ranoj jeseni, prije kraja listopada).

Koriste se isključivo inaktivirana (IIV) ili rekombinantna (RIV) cjepiva. Cijepljenje štiti majku tijekom trudnoće, a novorođenčetu pruža zaštitu u prvim mjesecima života.

2. COVID-19

Kada?
U bilo kojem tromjesečju, preporučuje se primiti što ranije tijekom trudnoće.

ACOG izričito naglašava važnost ažuriranih cjepiva protiv COVID-19 za trudnice, žene nakon poroda i dojilje. Dostupni dokazi potvrđuju da cijepljenje smanjuje rizik od teških oblika bolesti, hospitalizacije i prijevremenog poroda.

Kako bismo razumjeli zašto je ovo cjepivo uvršteno među rutinski preporučena cjepiva u trudnoći, donosimo podatke o smrtnosti trudnica i rodilja u Hrvatskoj tijekom posljednjeg desetljeća.

Republika Hrvatska pripada zemljama s vrlo niskom maternalnom smrtnošću te je u većini godina među najboljima u svijetu, uz bok skandinavskim zemljama.

Smrtnost trudnica i rodilja u RH

2017. – 0
2018. – 0
2019. – 2 (kronična bolest nevezana za trudnoću i sepsa u babinju)
2020. – 0
2021. – 3 (Covid-19)
2022. – 0
2023. – 0
2024. – čeka se konačno izvješće, ali rodilišta su prijavila 0

U Europi također te 2021. imamo vrhunac smrtnosti u proteklom desetljeću.

3. Tdap (tetanus, difterija i hripavac)

Kada?
Tijekom svake trudnoće, idealno između 27. i 36. tjedna gestacije.

Ovo se cjepivo primjenjuje bez obzira na prethodni cjepni status trudnice, s ciljem prijenosa zaštitnih antitijela s majke na dijete prije rođenja.

4. RSV (respiratorni sincicijski virus)

Kada?
Jednokratna doza između 32. i 36. tjedna trudnoće, u razdoblju od rujna do siječnja.

Preporučuje se isključivo Pfizerovo cjepivo (Abrysvo). Ako je trudnica primila ovo cjepivo u prethodnoj trudnoći, ponovno cijepljenje nije potrebno.

Cijepljenje nakon poroda i tijekom dojenja

Određena cjepiva ne primjenjuju se tijekom trudnoće, ali ih je preporučljivo započeti ili nadoknaditi odmah nakon poroda ili tijekom dojenja.

HPV (humani papilomavirus)

Ne daje se tijekom trudnoće. Ako je cijepljenje započeto prije trudnoće, seriju je preporučljivo nastaviti nakon poroda. Sigurno je i tijekom dojenja.

MPR (ospice, zaušnjaci i rubeola) i varičele (vodene kozice)

Riječ je o živim cjepivima koja se ne primjenjuju tijekom trudnoće. Međutim, potpuno su sigurna i preporučuju se ženama u postpartumu te dojiljama koje nemaju razvijen imunitet.

Cjepiva koja se preporučuju prema individualnom riziku

Cjepiva protiv pneumokoka, meningokoka, hepatitisa A i hepatitisa B nisu dio rutinskog rasporeda za sve trudnice.

Primjenjuju se individualno, ovisno o čimbenicima rizika poput:

  • kroničnih bolesti
  • profesionalne izloženosti
  • putovanja
  • drugih specifičnih zdravstvenih okolnosti

Zaključak

Status cijepljenja buduće majke preporučuje se provjeriti već na prvom prenatalnom pregledu te ga, prema potrebi, pratiti tijekom trudnoće i u razdoblju nakon poroda.

Razgovor o cijepljenju važan je dio brige o zdravlju majke i djeteta te omogućuje donošenje informiranih odluka utemeljenih na znanstvenim dokazima.

The post Preporuke za imunizaciju za trudnice, rodilje, dojilje i žene u postpartumu first appeared on Poliklinika Salvea.

]]> Upoznajte svijet aditiva https://www.poliklinika-salvea.hr/rijeci-naseg-tima/upoznajte-svijet-aditiva/ Mon, 15 Jun 2026 12:44:00 +0000 https://www.poliklinika-salvea.hr/?p=8917 Aditivi su tvari koje se dodaju u prehrambene proizvode kako bi se poboljšalo neko svojstvo. Često se koriste za produljivanje roka trajanja, poboljšavanje organoleptičkih svojstava ili za usporavanje rasta mikroorganizama i kvarenja proizvoda. Jesu li aditivi sigurni? Svaki aditiv koji se smije koristiti u proizvodnji hrane prolazi procjenu sigurnosti koju provodi EFSA (Europska agencija za […]

The post Upoznajte svijet aditiva first appeared on Poliklinika Salvea.

]]>

Aditivi su tvari koje se dodaju u prehrambene proizvode kako bi se poboljšalo neko svojstvo. Često se koriste za produljivanje roka trajanja, poboljšavanje organoleptičkih svojstava ili za usporavanje rasta mikroorganizama i kvarenja proizvoda.

Jesu li aditivi sigurni?

Svaki aditiv koji se smije koristiti u proizvodnji hrane prolazi procjenu sigurnosti koju provodi EFSA (Europska agencija za sigurnost hrane). To znači da se, prema dostupnim znanstvenim dokazima, smatraju sigurnima za uporabu u propisanim količinama (nisu genotoksični, kancerogeni, ne oštećuju DNK, ne utječu na razvoj ploda i sl.).
Takvih, odobrenih aditiva na području EU, pa tako i RH, ima oko 300. Oni su podijeljeni u različite kategorije obzirom na tehnološku svrhu. Recimo, konzervansi sprječavaju kvarenje i usporavaju rast mikroorganizama u proizvodu. Samim time se i produljuje rok trajanja.

Kako ih prepoznati na deklaraciji?

Svaki aditiv mora biti jasno naveden na deklaraciji proizvoda.
Označavaju se na dva načina – uz kategoriju se navodi kemijski naziv ili E broj:

1. antioksidans: askorbinska kiselina ili
2. antioksidans: E 300

Zašto su djeca u posebnom fokusu? 

Danas su aditivi prisutni u velikom broju proizvoda, pa prosječni potrošač unese i par desetaka aditiva kroz dan. Posebna se pozornost posvećuje djeci. Zbog manje tjelesne mase, a većeg unosa određenih namirnica po kilogramu tjelesne težine, djeca mogu biti znatno više izložena pojedinim aditivima nego odrasli.

Iako se aditivi smatraju toksikološki sigurnima, sve veći broj znanstvenih istraživanja usmjereno je na razumijevanje šire slike i dugotrajnog utjecaja na zdravlje. Sve se češće ističu mogući negativni učinci malog broja, ali vrlo često korištenih aditiva.

Neka istraživanja upućuju na moguću povezanost pojedinih aditiva s:
• pogoršanjem simptoma astme,
• povećanom pojavom hiperaktivnosti kod osjetljive djece,
• promjenama u crijevnom mikrobiomu i metaboličkom zdravlju.

U fokus znanstvenika dolazi i utjecaj kombinacije unesenih aditiva (tzv. “efekt koktela”). Sve se više istražuju mogući sinergijski (pojačavajući) i antagonistički (smanjujući ili poništavajući) učinci kombinacija aditiva koje unosimo kroz prehranu. Budući da se aditivi najčešće nalaze u ultraprocesiranoj hrani, smanjenjem unosa ove vrste hrane izravno
smanjujemo i količinu aditiva u prehrani djeteta.

Ako je ovo tema o kojoj razmišljate i trebate stručnu podršku u razumijevanju prehrane vašeg djeteta, Salvein tim stručnjaka je pravi odabir za vas. Kontaktirajte nas jednim klikom na link.

The post Upoznajte svijet aditiva first appeared on Poliklinika Salvea.

]]> Važnost obiteljskog okruženja u očuvanju mentalnog zdravlja https://www.poliklinika-salvea.hr/rijeci-naseg-tima/vaznost-obiteljskog-okruzenja-u-ocuvanju-mentalnog-zdravlja/ Mon, 15 Jun 2026 12:27:07 +0000 https://www.poliklinika-salvea.hr/?p=8910 Danas se sve više pažnje posvećuje govoru o mentalnom zdravlju djece i mladih te različitim načinima kojima ga možemo očuvati i unaprijediti. Jedan od važnih koraka na tom putu, a koji se ponekad zanemaruje,  je utjecaj okruženja u kojem se dijete nalazi i provodi najveći dio svog djetinjstva, a to je obitelj. Obitelj je mjesto […]

The post Važnost obiteljskog okruženja u očuvanju mentalnog zdravlja first appeared on Poliklinika Salvea.

]]>

Danas se sve više pažnje posvećuje govoru o mentalnom zdravlju djece i mladih te različitim načinima kojima ga možemo očuvati i unaprijediti. Jedan od važnih koraka na tom putu, a koji se ponekad zanemaruje,  je utjecaj okruženja u kojem se dijete nalazi i provodi najveći dio svog djetinjstva, a to je obitelj.

Obitelj je mjesto gdje dijete počinje istraživati i upoznavati svijet. Tamo osjeti prve emocije i prve znakove sigurnosti, čuje prva pravila i stvori prve važne odnose s drugima. U tom okruženju, dijete postepeno počinje usvajati prve važne pretpostavke: kakvo je ono kao osoba (“Jesam li ja dobar/dobra?”), kakvi su drugi ljudi (“Jesu li drugi ljudi dobri?”) i kako funkcionira svijet oko njega (“Je li svijet sigurno mjesto?”).

I ovdje važnu ulogu igra roditelj jer on predstavlja model. Dijete uči promatranjem, a roditelji su njegovi prvi uzori – njihovo ponašanje, govor te način na koji izražavaju emocije i rješavaju probleme predstavljaju obrasce koje dijete usvaja i smatra ispravnima. Stoga je odnos koji stvaramo s djetetom, kao i cjelokupno okruženje koje mu pružamo, neizmjerno važno za njegov razvoj i dobrobit. Djeca koja odrastaju u stabilnom i brižnom obiteljskom okruženju lakše će s vremenom razvijati samopouzdanje, osjećaj vlastite vrijednosti i otpornost na stres.

S druge strane, ako je dijete u svojoj okolini okruženo nedostatkom komunikacije, čestim sukobima, vrijeđanjem zanemarivanjem ili omalovažavanjem, postoji povećana šansa za razvoj loše slike o sebi ili psihičkih smetnji s vremenom.

Što je djetetu zapravo potrebno?

Dijete ne treba od vas da budete savršen roditelj. Djetetu je potrebno da se osjeća sigurno, shvaćeno i voljeno. Potreban mu je prostor u kojem može biti ono što je, bez straha od osuđivanja, umanjivanja ili sramoćenja. Da ga se pohvali kada učini nešto dobro i usmjeri kako može bolje kada učini nešto pogrešno. Da mu se pruži osjećaj da je fizički zaštićeno. Da nekoga zanima ono što radi i govori. Kada pružate toplinu, razumijevanje i interes za djetetove potrebe, na taj način stvarate okruženje u kojem dijete ima priliku osjećati se vrijedno, sigurno i shvaćeno.

Što kao roditelj mogu činiti:

  • Razgovarajte s djetetom o emocijama – imenujte ih naglas i objasnite djetetu zašto se takve emocije javljaju. Recite mu da se svi ponekad tako osjećaju, ali da je važno kako reagiramo kada se takve emocije pojave.
  • Stvorite siguran prostor za razgovor – pokušajte stvoriti okruženje u kojem dijete može reći što osjeća bez osuđivanja, umanjivanja ili stvaranja osjećaja posramljenosti. Iako će se njihovi problemi nekada činiti malima, ne zaboravite da su njima veliki.
  • Osluškujte djetetove potrebe – njegova ponašanja i emocije često mogu biti posljedica nezadovoljenih potreba ili frustracije. Prije nego što reagirate, pokušajte razumjeti što je u pozadini situacije.
  • Postavite jasne granice – djeci je potrebna stabilnost, sigurnost i predvidljivost, a granice im pružaju upravo to.
  • Izbjegavajte kažnjavanja koja uključuju tjelesno kažnjavanje. Time dijete razvija strah, gubi povjerenje i uči da je to način na koji se rješavaju problemi. S druge strane, ne pokazuje što je zapravo bilo ispravno učiniti u toj situaciji.
  • Pokažite zanimanje za djetetove interese i pokušajte provoditi vrijeme u zajedničkim aktivnostima. Na taj način pokazujete djetetu da ga primjećujete i da vam je važno.

Za kraj, važno je naglasiti da obitelj ne mora niti može biti savršena kako bi djetetu pružila sigurno okruženje za razvoj. Različite teškoće, nesuglasice i pitanja na koje ne znamo odgovor sastavni su dio života. Ono što je u tim trenucima važno je pokazati djeci da je u redu osjećati sve emocije, pružiti im siguran prostor da ih izraze i zajedno s njima pokušati pronaći najbolje rješenje.

Svako dijete zaslužuje podršku na svom putu odrastanja. Ako imate nedoumice, pitanja ili osjećate da je vašem djetetu potrebna dodatna stručna podrška, obratite nam se s povjerenjem. U Poliklinici Salvea pružamo individualiziran pristup i podršku djeci i roditeljima u očuvanju mentalnog zdravlja i zdravom razvoju. Rezervirajte svoj termin već danas putem linka.

The post Važnost obiteljskog okruženja u očuvanju mentalnog zdravlja first appeared on Poliklinika Salvea.

]]>