Poliklinika Salvea

Zašto djeca testiraju granice roditeljima

Sara Sigur — Wed, 08 Jul 2026 12:24:48 +0000

Vjerujemo da se svaki roditelj našao u situaciji gdje mu se činilo da ga dijete namjerno ne želi slušati ili da namjerno testira njegove granice.

Tada je lako pomisliti da je dijete neposlušno ili prkosno, a roditelji se mogu zapitati što su krivo učinili i gdje su pogriješili u odgoju da se dijete ponaša prema njima na taj način. Istina je da djeca testiraju roditeljske granice, no u pravilu to ne rade s lošom namjerom.

Oko druge godine života, dijete ulazi u takozvanu fazu negativizma. U ovom periodu, dijete učestalo roditelju odgovara s “ne” ili “neću” te se može činiti da se do tada dobro i poslušno dijete odjednom počelo ponašati protiv postavljenih pravila i raditi upravo suprotno od onoga što mu se kaže. Ono što se zapravo događa je da dijete u tom periodu počinje osvještavati svoju samostalnost. Drugim riječima, dijete počinje shvaćati da je ono samostalna osoba s vlastitom voljom, odvojena od svojih roditelja. Stoga djeca postaju “neposlušna” iz potrebe da dokažu da nešto mogu učiniti sami. Ovdje je poželjno dati im prostor za istraživanje okoline u onoj mjeri koja je sigurna za njih, a može pomoći i metoda prividnog izbora – djetetu ponuditi dvije opcije, ali na način da obje idu u smjeru onog što dijete mora učiniti.

Primjerice, ako dijete ne želi spavati, možete mu ponuditi da bira koju ćete priču čitati prije spavanja ili koju će pidžamu večeras obući. Na ovaj način čuvamo djetetovu autonomiju dajući mu izbor, ali čuvamo i svoje roditeljske granice jer ne posustajemo od pravila.

Osim razvoja samostalnosti, djeca koriste testiranje granica i u svrhu učenja kako funkcionira njihova okolina. Testiranjem granica dijete otkriva što je dopušteno, što nije i kakve posljedice proizlaze iz njegovih postupaka, ispitujući reakcije svojih roditelja. Iako se iz navedenoga čini da se djeca protive pravilima, ona zapravo trebaju jasna pravila i čvrsto postavljene granice. Jasna i dosljedna pravila pomažu djetetu da predvidi što može očekivati, stoga mu granice pružaju osjećaj predvidljivosti, poznatosti i sigurnosti. Stoga pokušajte ostati dosljedni u postavljenim pravilima kako bi dijete znalo što može očekivati.

Također, važno je uzeti u obzir i da djeca tek uče razumjeti i izraziti vlastite emocije. Ponekad se dijete neće znati nositi s ljutnjom, tugom ili umorom pa će reagirati inatom ili plačem. Ponekad će to činiti i iz potrebe za pažnjom. Tada se možemo prisjetiti kako je i nama kao odraslim osobama često teško nositi se s neugodnim emocijama. I mi ponekad reagiramo burno ili neprikladno, a imamo daleko više znanja i razumijevanja o emocijama od djeteta.

Na kraju, možemo zaključiti da je testiranje granica prirodni dio dječjeg razvoja te ono ne predstavlja neposluh ili loš odgoj već uobičajenu i značajnu razvojnu fazu. Važno je razumjeti da obje strane imaju svoje potrebe i osjećaje, ali roditelj je taj koji je odgovoran za dijete te je njegova reakcija važna. Stoga, kada vas dijete idući put “testira”, pokušajte razumjeti njegovu trenutnu potrebu, ostanite smireni i dosljedni svojim pravilima te mu pomozite pronaći način nošenja s frustracijom koju osjeća.

Trebate podršku u postavljanju granica ili se suočavate s izazovima u odgoju? U Poliklinici Salvea naši stručnjaci pružaju savjetovanje roditeljima te vam mogu pomoći bolje razumjeti djetetovo ponašanje i pronaći rješenja prilagođena vašoj obitelji. Rezervirajte termin na linku i obratite nam se s povjerenjem.

The post Zašto djeca testiraju granice roditeljima first appeared on Poliklinika Salvea.

Preporuke za imunizaciju za trudnice, rodilje, dojilje i žene u postpartumu

Pam's Plate — Fri, 26 Jun 2026 08:21:10 +0000

Američki koledž ginekologa i opstetričara (ACOG) objavio je svoj prvi samostalni Maternal Immunization Schedule, čime smo dobili prve službene smjernice krovne organizacije koja se bavi isključivo zdravljem žena.

Ovim potezom ACOG pruža jasne smjernice utemeljene na znanstvenim dokazima kako bi se uklonile nejasnoće i suzbile dezinformacije oko cijepljenja. Smjernice je podržalo još 13 vodećih medicinskih organizacija.

S obzirom na to da su bebe (a tako i trudnice) jedna od najosjetljivijih skupina na zarazne bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, cijepljenje majke jedan je od najučinkovitijih načina zaštite novorođenčeta, ali i same majke od težih oblika bolesti.

Četiri rutinski preporučena cjepiva tijekom trudnoće

1. Gripa (Influenza)

Kada?
U bilo kojem tromjesečju, u bilo koje doba godine (idealno u ranoj jeseni, prije kraja listopada).

Koriste se isključivo inaktivirana (IIV) ili rekombinantna (RIV) cjepiva. Cijepljenje štiti majku tijekom trudnoće, a novorođenčetu pruža zaštitu u prvim mjesecima života.

2. COVID-19

Kada?
U bilo kojem tromjesečju, preporučuje se primiti što ranije tijekom trudnoće.

ACOG izričito naglašava važnost ažuriranih cjepiva protiv COVID-19 za trudnice, žene nakon poroda i dojilje. Dostupni dokazi potvrđuju da cijepljenje smanjuje rizik od teških oblika bolesti, hospitalizacije i prijevremenog poroda.

Kako bismo razumjeli zašto je ovo cjepivo uvršteno među rutinski preporučena cjepiva u trudnoći, donosimo podatke o smrtnosti trudnica i rodilja u Hrvatskoj tijekom posljednjeg desetljeća.

Republika Hrvatska pripada zemljama s vrlo niskom maternalnom smrtnošću te je u većini godina među najboljima u svijetu, uz bok skandinavskim zemljama.

Smrtnost trudnica i rodilja u RH

2017. – 0
2018. – 0
2019. – 2 (kronična bolest nevezana za trudnoću i sepsa u babinju)
2020. – 0
2021. – 3 (Covid-19)
2022. – 0
2023. – 0
2024. – čeka se konačno izvješće, ali rodilišta su prijavila 0

U Europi također te 2021. imamo vrhunac smrtnosti u proteklom desetljeću.

3. Tdap (tetanus, difterija i hripavac)

Kada?
Tijekom svake trudnoće, idealno između 27. i 36. tjedna gestacije.

Ovo se cjepivo primjenjuje bez obzira na prethodni cjepni status trudnice, s ciljem prijenosa zaštitnih antitijela s majke na dijete prije rođenja.

4. RSV (respiratorni sincicijski virus)

Kada?
Jednokratna doza između 32. i 36. tjedna trudnoće, u razdoblju od rujna do siječnja.

Preporučuje se isključivo Pfizerovo cjepivo (Abrysvo). Ako je trudnica primila ovo cjepivo u prethodnoj trudnoći, ponovno cijepljenje nije potrebno.

Cijepljenje nakon poroda i tijekom dojenja

Određena cjepiva ne primjenjuju se tijekom trudnoće, ali ih je preporučljivo započeti ili nadoknaditi odmah nakon poroda ili tijekom dojenja.

HPV (humani papilomavirus)

Ne daje se tijekom trudnoće. Ako je cijepljenje započeto prije trudnoće, seriju je preporučljivo nastaviti nakon poroda. Sigurno je i tijekom dojenja.

MPR (ospice, zaušnjaci i rubeola) i varičele (vodene kozice)

Riječ je o živim cjepivima koja se ne primjenjuju tijekom trudnoće. Međutim, potpuno su sigurna i preporučuju se ženama u postpartumu te dojiljama koje nemaju razvijen imunitet.

Cjepiva koja se preporučuju prema individualnom riziku

Cjepiva protiv pneumokoka, meningokoka, hepatitisa A i hepatitisa B nisu dio rutinskog rasporeda za sve trudnice.

Primjenjuju se individualno, ovisno o čimbenicima rizika poput:

kroničnih bolesti
profesionalne izloženosti
putovanja
drugih specifičnih zdravstvenih okolnosti

Zaključak

Status cijepljenja buduće majke preporučuje se provjeriti već na prvom prenatalnom pregledu te ga, prema potrebi, pratiti tijekom trudnoće i u razdoblju nakon poroda.

Razgovor o cijepljenju važan je dio brige o zdravlju majke i djeteta te omogućuje donošenje informiranih odluka utemeljenih na znanstvenim dokazima.

The post Preporuke za imunizaciju za trudnice, rodilje, dojilje i žene u postpartumu first appeared on Poliklinika Salvea.

Upoznajte svijet aditiva

Pam's Plate — Mon, 15 Jun 2026 12:44:00 +0000

Aditivi su tvari koje se dodaju u prehrambene proizvode kako bi se poboljšalo neko svojstvo. Često se koriste za produljivanje roka trajanja, poboljšavanje organoleptičkih svojstava ili za usporavanje rasta mikroorganizama i kvarenja proizvoda.

Jesu li aditivi sigurni?

Svaki aditiv koji se smije koristiti u proizvodnji hrane prolazi procjenu sigurnosti koju provodi EFSA (Europska agencija za sigurnost hrane). To znači da se, prema dostupnim znanstvenim dokazima, smatraju sigurnima za uporabu u propisanim količinama (nisu genotoksični, kancerogeni, ne oštećuju DNK, ne utječu na razvoj ploda i sl.).
Takvih, odobrenih aditiva na području EU, pa tako i RH, ima oko 300. Oni su podijeljeni u različite kategorije obzirom na tehnološku svrhu. Recimo, konzervansi sprječavaju kvarenje i usporavaju rast mikroorganizama u proizvodu. Samim time se i produljuje rok trajanja.

Kako ih prepoznati na deklaraciji?

Svaki aditiv mora biti jasno naveden na deklaraciji proizvoda.
Označavaju se na dva načina – uz kategoriju se navodi kemijski naziv ili E broj:

1. antioksidans: askorbinska kiselina ili
2. antioksidans: E 300

Zašto su djeca u posebnom fokusu?

Danas su aditivi prisutni u velikom broju proizvoda, pa prosječni potrošač unese i par desetaka aditiva kroz dan. Posebna se pozornost posvećuje djeci. Zbog manje tjelesne mase, a većeg unosa određenih namirnica po kilogramu tjelesne težine, djeca mogu biti znatno više izložena pojedinim aditivima nego odrasli.

Iako se aditivi smatraju toksikološki sigurnima, sve veći broj znanstvenih istraživanja usmjereno je na razumijevanje šire slike i dugotrajnog utjecaja na zdravlje. Sve se češće ističu mogući negativni učinci malog broja, ali vrlo često korištenih aditiva.

Neka istraživanja upućuju na moguću povezanost pojedinih aditiva s:
• pogoršanjem simptoma astme,
• povećanom pojavom hiperaktivnosti kod osjetljive djece,
• promjenama u crijevnom mikrobiomu i metaboličkom zdravlju.

U fokus znanstvenika dolazi i utjecaj kombinacije unesenih aditiva (tzv. “efekt koktela”). Sve se više istražuju mogući sinergijski (pojačavajući) i antagonistički (smanjujući ili poništavajući) učinci kombinacija aditiva koje unosimo kroz prehranu. Budući da se aditivi najčešće nalaze u ultraprocesiranoj hrani, smanjenjem unosa ove vrste hrane izravno
smanjujemo i količinu aditiva u prehrani djeteta.

Ako je ovo tema o kojoj razmišljate i trebate stručnu podršku u razumijevanju prehrane vašeg djeteta, Salvein tim stručnjaka je pravi odabir za vas. Kontaktirajte nas jednim klikom na link.

The post Upoznajte svijet aditiva first appeared on Poliklinika Salvea.

Važnost obiteljskog okruženja u očuvanju mentalnog zdravlja

Sara Sigur — Mon, 15 Jun 2026 12:27:07 +0000

Danas se sve više pažnje posvećuje govoru o mentalnom zdravlju djece i mladih te različitim načinima kojima ga možemo očuvati i unaprijediti. Jedan od važnih koraka na tom putu, a koji se ponekad zanemaruje, je utjecaj okruženja u kojem se dijete nalazi i provodi najveći dio svog djetinjstva, a to je obitelj.

Obitelj je mjesto gdje dijete počinje istraživati i upoznavati svijet. Tamo osjeti prve emocije i prve znakove sigurnosti, čuje prva pravila i stvori prve važne odnose s drugima. U tom okruženju, dijete postepeno počinje usvajati prve važne pretpostavke: kakvo je ono kao osoba (“Jesam li ja dobar/dobra?”), kakvi su drugi ljudi (“Jesu li drugi ljudi dobri?”) i kako funkcionira svijet oko njega (“Je li svijet sigurno mjesto?”).

I ovdje važnu ulogu igra roditelj jer on predstavlja model. Dijete uči promatranjem, a roditelji su njegovi prvi uzori – njihovo ponašanje, govor te način na koji izražavaju emocije i rješavaju probleme predstavljaju obrasce koje dijete usvaja i smatra ispravnima. Stoga je odnos koji stvaramo s djetetom, kao i cjelokupno okruženje koje mu pružamo, neizmjerno važno za njegov razvoj i dobrobit. Djeca koja odrastaju u stabilnom i brižnom obiteljskom okruženju lakše će s vremenom razvijati samopouzdanje, osjećaj vlastite vrijednosti i otpornost na stres.

S druge strane, ako je dijete u svojoj okolini okruženo nedostatkom komunikacije, čestim sukobima, vrijeđanjem zanemarivanjem ili omalovažavanjem, postoji povećana šansa za razvoj loše slike o sebi ili psihičkih smetnji s vremenom.

Što je djetetu zapravo potrebno?

Dijete ne treba od vas da budete savršen roditelj. Djetetu je potrebno da se osjeća sigurno, shvaćeno i voljeno. Potreban mu je prostor u kojem može biti ono što je, bez straha od osuđivanja, umanjivanja ili sramoćenja. Da ga se pohvali kada učini nešto dobro i usmjeri kako može bolje kada učini nešto pogrešno. Da mu se pruži osjećaj da je fizički zaštićeno. Da nekoga zanima ono što radi i govori. Kada pružate toplinu, razumijevanje i interes za djetetove potrebe, na taj način stvarate okruženje u kojem dijete ima priliku osjećati se vrijedno, sigurno i shvaćeno.

Što kao roditelj mogu činiti:

Razgovarajte s djetetom o emocijama – imenujte ih naglas i objasnite djetetu zašto se takve emocije javljaju. Recite mu da se svi ponekad tako osjećaju, ali da je važno kako reagiramo kada se takve emocije pojave.
Stvorite siguran prostor za razgovor – pokušajte stvoriti okruženje u kojem dijete može reći što osjeća bez osuđivanja, umanjivanja ili stvaranja osjećaja posramljenosti. Iako će se njihovi problemi nekada činiti malima, ne zaboravite da su njima veliki.
Osluškujte djetetove potrebe – njegova ponašanja i emocije često mogu biti posljedica nezadovoljenih potreba ili frustracije. Prije nego što reagirate, pokušajte razumjeti što je u pozadini situacije.
Postavite jasne granice – djeci je potrebna stabilnost, sigurnost i predvidljivost, a granice im pružaju upravo to.
Izbjegavajte kažnjavanja koja uključuju tjelesno kažnjavanje. Time dijete razvija strah, gubi povjerenje i uči da je to način na koji se rješavaju problemi. S druge strane, ne pokazuje što je zapravo bilo ispravno učiniti u toj situaciji.
Pokažite zanimanje za djetetove interese i pokušajte provoditi vrijeme u zajedničkim aktivnostima. Na taj način pokazujete djetetu da ga primjećujete i da vam je važno.

Za kraj, važno je naglasiti da obitelj ne mora niti može biti savršena kako bi djetetu pružila sigurno okruženje za razvoj. Različite teškoće, nesuglasice i pitanja na koje ne znamo odgovor sastavni su dio života. Ono što je u tim trenucima važno je pokazati djeci da je u redu osjećati sve emocije, pružiti im siguran prostor da ih izraze i zajedno s njima pokušati pronaći najbolje rješenje.

Svako dijete zaslužuje podršku na svom putu odrastanja. Ako imate nedoumice, pitanja ili osjećate da je vašem djetetu potrebna dodatna stručna podrška, obratite nam se s povjerenjem. U Poliklinici Salvea pružamo individualiziran pristup i podršku djeci i roditeljima u očuvanju mentalnog zdravlja i zdravom razvoju. Rezervirajte svoj termin već danas putem linka.

The post Važnost obiteljskog okruženja u očuvanju mentalnog zdravlja first appeared on Poliklinika Salvea.

Što je art terapija?

Jasminka Bukvić — Tue, 12 May 2026 07:48:09 +0000

Što je art terapija i kako se razlikuje od klasičnog razgovora sa psihologom?

Art terapija spaja umjetnost, likovni izraz i terapiju, koncepte psihologije i likovne umjetnosti, a cilj likovne aktivnosti je prvenstveno terapijski.

Art terapija je u svijetu regulirana profesija. Art terapija posebice može biti korisna kada se teško prilagoditi psihoterapijskim tehnikama koje isključivo koriste verbalni izričaj. Art terapija nisu likovne radionice ili likovna edukacija. Likovno stvaranje može djelovati terapeutski, ali nije art terapija.

Art terapija koristi psihoterapijske tehnike i kreativni proces kroz likovne tehnike crtanja, slikanja, modeliranja. Art terapeut je obučen u 2D i 3D likovnim tehnikama kao i novim medijima koji pripadaju suvremenim vizualnim umjetnostima. Art terapiju je moguće provoditi i virtualno. Art terapeuti poštuju etička načela i u radu se konzultiraju s drugim stručnjacima.

Povijesni počeci art terapije su u engleskom zdravstvenom sustavu u prvoj polovici 20 st. kada se art terapija počela službeno primjenjivati u Sanatorijima za liječenje tuberkuloze. Danas je art terapija našla svoju primjenu gotovo svim granama medicine: interna medicina, pedijatrija, fizikalna medicina i rehabilitacija, reumatologija, onkologija, psihijatrija, palijativna skrb.

Bolesti i medicinska stanja kod kojih se art terapija primjenjuje su kardiovaskularne i cerebrovaskularne bolesti, maligne bolesti, kronična bolna stanja i druge kronične bolesti kod odrasle i dječje populacije. U psihijatriji art terapija se primjenjuje kod pacijenata sa anksiozno depresivnim stanjima, kod pacijenata s psihozom, demencijom, bolestima ovisnosti, kod psihološke traume, posttraumatskog stresnog sindroma i burnouta.

Art terapija se u pedijatriji primjenjuje kod pacijenata sa kroničnim i malignim bolestima u cilju unapređenja kvalitete života. Art terapija je učinkovita u radu s djecom s teškoćama u razvoju, kod smetnji učenja te problema u ponašanju djece i adolescenata, i poremećaja u prehrani. Art terapija je moguće provoditi u malim i velikim prostorima i online, sa likovnim materijalima koji su lako dostupni i biraju se u skladu sa zdravstvenim stanjem i potrebama pacijenta.

„Art terapija je integrativna profesija mentalnog zdravlja i skrbi koja obogaćuje život pojedinaca, obitelji i zajednica kroz aktivno likovno stvaralaštvo, kreativni proces, primjenu psiholoških teorija i ljudskog iskustva unutar psihoterapeutskog procesa. Art terapija, koju provodi profesionalni art terapeut, učinkovito podržava osobne i relacijske ciljeve liječenja kao i potrebe zajednice. Art terapija se koristi za poboljšanje kognitivnih i senzomotoričkih funkcija, poticanje samopoštovanja i samosvijesti, njegovanje emocionalne otpornosti, poticanje razumijevanja, društvenih vještina, smanjenje i rješavanje sukoba te poticanje društvenih i ekoloških promjena“ (American Art Therapy Association AATA, 2017).

Kako izgleda jedan susret art terapije?

Art terapija se provodi u susretima klijenta s art terapeutom koristeći likovni uradak. Može se provoditi individualno i u grupi kod svih dobnih skupina. Nije potrebno biti likovno nadaren i nije potrebno poznavati likovne tehnike. Art terapeut pomaže u izboru i snalaženju s likovnim materijalima. Kako je izbor likovnih tehnika velik art terapijski postupak se može jednostavno prilagoditi prostoru i potrebama pacijenta. Trajanje art terapijskog susreta prilagođeno je zdravstvenom stanju, dobi i potrebama klijenta.

Mora li dijete biti “kreativno” i voljeti crtati da bi imalo koristi od art terapije?

Za art terapijski proces nije potreban umjetnički talent i nije potrebno znati likovne tehnike ili imati interes za likovno izražavanje. Postoje različite likovne tehnike koje se koriste ovisno o terapijskim ciljevima, dobi i potrebama svakog djeteta.

Kako art terapija pomaže adolescentima koji se zatvaraju u sebe?

Art terapija je djelotvorna i prihvatljiva psihoterapijska tehnika za sve dobne skupine pa tako i za populaciju adolescenata koji su u dobi koje ponekad nosi brojne izazove. Art terapija pomaže smanjiti socijalnu izoliranost, osnažiti samopouzdanje, pronaći novi smisao i pozitivan stav te unaprijediti kvalitetu života. Art terapija se može provoditi individualno, grupno ili kao obiteljska art terapija.
Art terapija se koristi za poticanje senzomotoričkih i kognitivnih funkcija, samopouzdanja, socijalnih vještina kod pacijenta koji imaju zdravstvenih problema i kod pojedinaca koji traže emocionalni i kreativni rast. Ekspresivna komunikacija i vizualno izražavanje u art terapiji može zaobići ograničenja verbalnog izražavanja.

U Poliklinici Salvea dostupna je art terapija za djecu, adolescente i odrasle, a svoj termin možete rezervirati putem linka.

The post Što je art terapija? first appeared on Poliklinika Salvea.

Put jedne jabuke: Znate li razliku između procesirane i ultraprocesirane hrane??

Pam's Plate — Tue, 28 Apr 2026 08:24:39 +0000

Iako može zvučati slično, te se često koriste kao sinonimi, ova dva pojma imaju značajnu razliku kada govorimo o utjecaju na zdravlje.

Uzmimo za primjer jednu cjelovitu namirnicu – jabuku.

1. Prirodni oblik

Ta jabuka prirodno u sebi sadrži vitamine, mineralne tvari, vlakna, polifenole. To su sve tvari važne za očuvanje zdravlja.

2. Procesirani proizvod

Kada tu istu jabuku prešamo, iscijedimo, pakiramo i pasteriziramo, govorimo o procesiranom proizvodu. U tom procesu dolazi do smanjivanja određenih komponenti ploda jabuke, kao što je npr. vitamin C.

3. Ultraprocesirani proizvod

Uzmimo sada za primjer voćnu pločicu sa žitaricom, sa sastavom kao npr. zob, šećer, biljna mast, koncentrat jabuke, aditivi i arome. Ovdje govorimo o ultraprocesiranom proizvodu s obzirom na stupanj prerade te sastojke koji su dodani.

Zašto nam je to uopće bitno?

Ultraprocesirana hrana (UPH) često ima nepovoljan nutritivni profil te je visokokalorična, bogata šećerom, soli, zasićenim masnim kiselinama, uz dodane aditive.

Kako smo izloženi ultraprocesiranoj hrani:

1. Osobni odabir namirnica. Između 14 i 44% dnevnog energetskog unosa dolazi iz UPH¹. Pažljivim odabirom namirnica i navikama, možemo pridonijeti općem zdravlju.

2. Opskrbljenost trgovačkih lanaca. Prema nekim izvorima preko 50% zapakirane hrane trgovinama je UPH². Iako se u trgovinama može pronaći raznolikih proizvoda, ponekad i naoko istih, čitanje i razumijevanje deklaracija prvi su korak za razlučivanje kvalitete proizvoda.

3. Utjecaj okoline – WHO i UNICEF ističu utjecaj marketinga hrane³. Marketing prehrambenih proizvoda ističe se kroz različite medije, ali i usmenim putem među prijateljima i obitelji. I sama ambalaža često je dovoljna da se kupac odluči za određeni proizvod što nas vraća na prve dvije točke.

Ovakav tip hrane povezuje se s nizom zdravstvenih problema, a jedan od glavnih ističe se sve veća prekomjerna tjelesna težina djece. Podaci govore o čak 36% djece s prekomjernom težinom i pretilosti.⁴

Također se zaslađeni napitci spominju kao značajan izvor dodanih šećera kod djece.

Znaš li da oko 26% djece pije zaslađene napitke 4 ili više puta tjedno, te preko 55% ih pije 1 ili više puta tjedno?⁵

Sok vs. „sok“

U svakodnevnom govoru često koristimo riječ „sok“ za sve što je tekuće i voćnog okusa, bez obzira na sastav. Upravo ta jezična navika stvara najveću zabunu i prostor za marketinške izraze. U stvarnosti, postoji značajna razlika između soka i zaslađenog napitka:

Sok: Dobiva se isključivo iz voća (s pulpom ili bez nje) i uz mogući dodatak askorbinske kiseline, odnosno vitamina C.
Zaslađeni napitak: U svakodnevnom govoru ga nazivamo „sokom“, ali on u sastavu sadrži niži udio voća u odnosu na sok, vodu, šećer, aditive, arome.

Savjet stručnjaka: Ovu razliku najlakše ćete uočiti čitanjem deklaracije i sastava.

Nije sva upakirana hrana loša

Neki proizvodi poput jogurta, sira, maslaca ili konzerviranog povrća često se pogrešno svrstavaju u ultraprocesiranu hranu. Zapravo se radi o procesiranim namirnicama koje, ako su pravilno odabrane, imaju važno mjesto u uravnoteženoj prehrani vašeg djeteta.

Trebate li pomoć u slaganju zdravijeg jelovnika?

Razumijemo da su police trgovina ponekad zbunjujuće i da često imamo ograničeno vrijeme za odabrati namirnice u trgovini.

Za dodatnu podršku, analizu prehrane ili savjet, s povjerenjem se obratite Salveinom timu.

The post Put jedne jabuke: Znate li razliku između procesirane i ultraprocesirane hrane?? first appeared on Poliklinika Salvea.

W-sjed kod djece

Tea Horvat — Tue, 14 Apr 2026 07:13:14 +0000

Roditelji često primijete da dijete sjedi na podu u položaju u kojem su koljena savijena prema naprijed, a stopala s obje strane tijela – takozvani W-sjed.

Djeci je taj položaj često vrlo stabilan i ugodan jer im pruža široku bazu oslonca. Upravo zato ga neka djeca biraju češće nego druge načine sjedenja. Vrlo često se W-sjed javlja zbog nedovoljno aktivnog i stabilnog trupa. Kada mišići trupa ne pružaju dovoljno stabilnosti, dijete spontano traži položaj u kojem će dobiti dodatnu potporu. W-sjed tada omogućuje veću stabilnost bez potrebe za aktivnim održavanjem ravnoteže, pa dijete u tom položaju može duže sjediti i igrati se.

Međutim, dugotrajno sjedenje u W-položaju može ograničiti razvoj ravnoteže, rotacije trupa i pravilne kontrole tijela. Dijete tada manje koristi mišiće trupa, a pokreti postaju krutiji i manje koordinirani. S vremenom se mogu pojaviti poteškoće u razvoju stabilnosti, koordinacije i finih motoričkih vještina.

Ako dijete povremeno sjedne u ovaj položaj, to obično nije razlog za zabrinutost. No ako je W-sjed dominantan način sjedenja, dobro je dijete poticati na druge položaje – poput sjedenja prekriženih nogu, klečanja ili sjedenja na maloj stolici.

U slučaju da dijete uporno bira W-sjed ili ima poteškoća s drugim položajima, procjena neurorazvojnog terapeuta može pomoći otkriti postoji li razlog za takav obrazac sjedenja i potaknuti razvoj stabilnosti trupa koja je važna za daljnje motoričke vještine.

Ako primijetite da postoji razlog za zabrinutost, slobodno nam se javite u Polikliniku Salvea – rado ćemo procijeniti razvoj vašeg djeteta i savjetovati vas o daljnjim koracima.

The post W-sjed kod djece first appeared on Poliklinika Salvea.

Što je to reaktivni artritis?

Iva Rukavina — Wed, 08 Apr 2026 07:57:19 +0000

Artritis je upala zgloba koja je karakterizirana oteklinom, bolnošću i ograničenom pokretljivošću zgloba, a reaktivni artritis odnosi se na onaj artritis koji se razvije 1 do 4 tjedna nakon preboljenja respiratorne, genito-urinarne ili gastrointestinalne infekcije. Punoj kliničkoj slici mogu prethoditi samo bolovi u zglobu, a sam reaktivni artritis može biti popraćen i povišenom tjelesnom temperaturom. U tom slučaju potreban je poseban oprez jer je moguće da se radi o artritisu koji je uzrokovan infektivnim uzročnikom.

Najčešće se javlja kod djece od 3 do 12 godina starosti, podjednako kod djevojčica i dječaka. Ne zna se zbog čega točno nastaje, ali poznato je kako genetika ima odgovarajuću ulogu u razvoju ovih stanja. Od zglobova najčešće budu zahvaćeni koljena, kukovi ili stopala. Upalni parametri kod ovih bolesnika mogu biti povišeni, a u dijagnostici se obično koriste još ultrazvučni pregled zglobova i/ili rendgenska snimka.

U liječenju se koriste nesteroidni antireumatici, najčešće ibuprofen na što kod većine bolesnika dođe do brzog povlačenja simptoma. Ukoliko usprkos terapiji artritis traje dulje od 6 tjedana, moguće je da je došlo do razvoja kroničnog dječjeg artritisa – tzv. juvenilnog idiopatskog artritisa te će u tom slučaju biti potrebno učiniti dodatnu dijagnostičku obradu.

Ako primjećujete navedene simptome ili imate bilo kakvu sumnju, javite nam se u Polikliniku Salvea – pravovremen pregled i savjet mogu značajno pomoći u očuvanju zdravlja i pravilnom razvoju djeteta.

The post Što je to reaktivni artritis? first appeared on Poliklinika Salvea.

Benigni hipermobilni sindrom

Iva Rukavina — Wed, 08 Apr 2026 07:34:34 +0000

Je li opasno imati hiperelastične zglobove?

Hiperelastični odnosno hipermobilni zglobovi su zglobovi kod kojih je opseg pokreta u zglobovima veći u odnosu na uobičajeno. Smatra se da otprilike 10-15% djece ima povećanu elastičnost zglobova koja se prirodno smanjuje starenjem. Većina takve djece subjektivno ne osjeća nikakve poteškoće. Medjutim, neka djeca mogu osjećati bolove, posebice nakon fizičke aktivnosti ili u večernjim satima. U težim slučajevima može doći i do iščašenja zgloba.

Najčešće se radi o benignoj hipermobilnosti koja se liječi učvršćivanjem mišića radi poboljšanja stabilnosti zglobova (vježbe, plivanje, po potrebi fizikalna terapija), no prekomjerna elastičnost zglobova može biti i dio nekih rijetkih nasljednih poremećaja vezivnog tkiva kao što su Ehlers-Danlos ili Marfanov sindrom.

Liječniku se potrebno javiti ukoliko dijete sa hiperelastičnim zglobovima ima bolove, učestale ozljede (česta uganuća ili iščašenja zglobova), pojačano je umorno, nepravilnog je držanja, ima prekomjerno elastičnu kožu, brzo razvija modrice ili možda ima poteškoće sa vidom ili srčane probleme.

The post Benigni hipermobilni sindrom first appeared on Poliklinika Salvea.

Genetska podloga neurorazvojnih odstupanja – novi standard u dijagnostici

Radenka Kuzmanić Šamija — Tue, 07 Apr 2026 07:43:27 +0000

Genetsko testiranje predstavlja važan dijagnostički alat koji omogućuje prepoznavanje genetske etiologije bolesti, čime se otvaraju mogućnosti preciznijeg liječenja te bolje usmjerava daljnji terapijski pristup i procjena prognoze.

Neurorazvojna odstupanja predstavljaju široku i kompleksnu skupinu poremećaja koji nastaju kao posljedica promjena u razvoju mozga i živčanog sustava. Umjesto da zahvaćaju samo jedno područje funkcioniranja, ona najčešće uključuju više razvojnih domena istovremeno – motoriku, komunikaciju, ponašanje, kogniciju i regulaciju emocija.

U tu skupinu ubrajamo različita stanja poput poremećaja iz autističnog spektra, poremećaja komunikacije i govora, intelektualnih teškoća, epilepsije, ali i mišićnih bolesti koje se često manifestiraju kroz slabost, hipotoničnost i kašnjenje u motoričkom razvoju. Ključno je razumjeti da se ova stanja vrlo često ne javljaju izolirano, već se međusobno preklapaju i nadopunjuju.

Razvoj mozga i neuromišićnog sustava izuzetno je složen proces koji uključuje precizno regulirane mehanizme rasta, migracije i povezivanja neurona, ali i pravilnu funkciju mišića i živčano-mišićne spojnice. Kada dođe do odstupanja u tim procesima, posljedice se mogu očitovati na različite načine:

kašnjenje u motornom razvoju
smanjen mišićni tonus (hipotonija) ili mišićna slabost
poteškoće u razvoju govora i komunikacije
odstupanja u socijalnoj interakciji i ponašanju
kognitivne teškoće
epileptički napadaji

Kod nekog djeteta jedan će simptom biti izraženiji, dok će kod drugog dominirati drugačija klinička slika.

Genetika kao poveznica

U posljednjem desetljeću došlo je do velikog napretka u otkrivanju gena uključenih u razvoj i funkciju mozga, ali i mišića. Promjene u tim genima mogu utjecati na:

sinaptičku funkciju i prijenos signala između neurona
razvoj neuronskih mreža
regulaciju ekscitabilnosti mozga
strukturu i funkciju mišićnih vlakana

Zbog toga ista genetska promjena može rezultirati kombinacijom simptoma – primjerice, razvojnim kašnjenjem, poremećajem ponašanja, mišićnom slabošću i epileptičkim napadajima.

Ovaj uvid značajno mijenja način na koji pristupamo dijagnostici: umjesto promatranja pojedinačnih dijagnoza, fokus se pomiče prema prepoznavanju uzroka na molekularnoj razini.

Uloga genetskog testiranja

Genetsko testiranje danas postaje ključan dio obrade djece s epilepsijama, neurorazvojnim odstupanjima i sumnjom na neuromišićne bolesti.

Njegova vrijednost je višestruka:

Razumijevanje uzroka

Umjesto da se opisuje niz simptoma, genetsko testiranje omogućuje otkrivanje osnovnog uzroka odstupanja.

Precizna dijagnoza

U mnogim slučajevima moguće je identificirati specifičan genetski sindrom ili mutaciju gena čime se postavlja jasna i konačna dijagnoza.

Individualizirani pristup liječenju

Sve više terapijskih odluka temelji se na genetskom nalazu. Razumijevanje mehanizma bolesti omogućuje:

odabir ciljane terapije
pravovremeno uključivanje rehabilitacije i potpornog liječenja
izbjegavanje potencijalno neučinkovitih ili štetnih terapija

Procjena tijeka bolesti

Genetski nalaz može pomoći u predviđanju razvoja djeteta, uključujući progresiju osnovne bolesti i pojavu dodatnih neuroloških simptoma.

Podrška obitelji

Dobivanje jasne dijagnoze često donosi olakšanje obitelji te omogućuje kvalitetno genetsko savjetovanje i planiranje budućnosti

Kada razmišljati o genetskom testiranju?

Genetsko testiranje treba razmotriti kod djece koja imaju:

kašnjenje u razvoju (osobito motoričkom)
mišićnu slabost ili hipotoniju
poremećaje iz autističnog spektra
poremećaje komunikacije
kombinaciju više neurorazvojnih odstupanja
epilepsiju nejasnog uzroka

Posebno je važno naglasiti da prisutnost kombinacije različitih neuroloških simptoma značajno povećava vjerojatnost genetske podloge.

Novi standard u dijagnostici

Razvoj tehnologija poput sekvenciranja egzoma i genoma omogućio je brže, dostupnije i preciznije postavljanje dijagnoze nego ikada prije. Danas je moguće jednim testom obuhvatiti gene povezane i s neurorazvojnim i s neuromišićnim bolestima.

Zbog toga genetsko testiranje sve više prelazi iz dodatne opcije u standardnu dijagnostičku metodu u obradi epilepsija, neurorazvojnih odstupanja i sumnje na neuromišićne bolesti.

Zaključak

Značajan dio neurorazvojnih odstupanja djece, epilepsija i mišićnih bolesti ima podlogu u genetskim mutacijama. Umjesto promatranja simptoma odvojeno, suvremeni pristup usmjeren je na razumijevanje njihove povezanosti i uzroka.

Genetsko testiranje omogućuje povezivanje svih kliničkih znakova u jedinstvenu cjelinu te otvara prostor za precizniji, učinkovitiji i individualiziran pristup svakom djetetu.

U suvremenoj medicini, put od simptoma do uzroka sve češće vodi upravo kroz genetiku – i upravo tu leži najveći napredak u skrbi za djecu s neurorazvojnim i neuromišićnim odstupanjima te epilepsijama.

Genetsko testiranje je jednostavan i bezbolan postupak za djecu.
U većini slučajeva uzorak se uzima brisom sluznice usne šupljine (bukalni bris) i prikupljanjem male količine sline. Postupak je brz, neinvazivan i u potpunosti bezbolan za dijete.

Za pretragu nije potrebna posebna priprema, a samo uzimanje uzorka traje svega nekoliko sekundi.

Iz dobivenog uzorka izolira se DNA, koja se zatim analizira u specijaliziranim, akreditiranim laboratorijima u inozemstvu. Rezultati analize omogućuju bolje razumijevanje uzroka bolesti te pomažu u daljnjem planiranju dijagnostike i liječenja.

Sve informacije i stručne upute o genetskom testiranju u kontekstu neurorazvojnih odstupanja i bolesti kod djece, epilepsije i mišićnih bolesti pruža izv. prof. dr. sc. Radenka Kuzmanić Šamija.

Savjetovanje i obrada dostupni su u:

Poliklinika Salvea – Zagreb
Poliklinika za dječje bolesti Pediatrics Plus – Rijeka

Kroz individualni pristup i pregled, roditelji dobivaju jasne smjernice o:

izboru prikladnih dijagnostičkih metoda,
indikacijama za genetsko testiranje,
interpretaciji nalaza i planu daljnje skrbi.

Sve to s ciljem preciznije dijagnostike i optimalnog liječenja za dijete.

The post Genetska podloga neurorazvojnih odstupanja – novi standard u dijagnostici first appeared on Poliklinika Salvea.