Poliklinika Salvea

Roditeljstvo Unlocked okupio više od 200 roditelja i stručnjaka

Urednik — Mon, 12 Oct 2026 07:31:11 +0000

Rasprodana konferencija Roditeljstvo Unlocked okupila je u Zagrebu roditelje, buduće roditelje i više od 35 domaćih i međunarodnih stručnjaka. Kroz dvije programske dvorane otvorili smo pitanja koja prate roditeljstvo od trudnoće i prvih dana s bebom pa sve do školskih godina, puberteta i adolescencije.

Jer kako dijete raste, roditeljska pitanja ne nestaju. Ona se samo mijenjaju.

U prvim mjesecima roditelji traže odgovore o dojenju, prehrani, razvoju, spavanju i sigurnosti. Nekoliko godina kasnije dolaze pitanja o ponašanju, emocijama, zdravim navikama i odnosima. A sa školom i adolescencijom otvaraju se neke sasvim nove teme – školski pritisci, ekrani, mentalno zdravlje, granice, vršnjački odnosi i sve veća potreba djeteta za samostalnošću.

Upravo je zato prva konferencija Roditeljstvo Unlocked, koju su 3. listopada u Zagrebu organizirali Poliklinika Salvea i najnaj.eu, osmišljena tako da prati različite faze roditeljstva i razvoja djeteta.

Od prvih dana do velikih pitanja

Program konferencije bio je podijeljen u dvije dvorane kako bi roditelji mogli pronaći teme koje odgovaraju životnoj fazi njihove obitelji.

Dvorana 1 bila je posvećena budućim roditeljima te roditeljima beba i male djece. Razgovaralo se o trudnoći, porodu, dojenju, prehrani, prvim danima s novorođenčetom, ranom razvoju, emocijama, ponašanju i sigurnosti djeteta.

Jer upravo su prve godine razdoblje velikih promjena – ne samo za dijete, nego i za roditelje. Uz fizički razvoj djeteta grade se prve rutine, odnosi, osjećaj sigurnosti i obrasci koji će pratiti obitelj i u godinama koje dolaze.

Dvorana 2 nastavila je tu priču kroz školske godine i adolescenciju – razdoblje u kojem se pitanja ponovno mijenjaju, a odgovori često postaju složeniji.

Velika djeca donose velika pitanja

Roditeljstvo školarca ili tinejdžera danas se odvija u okruženju bitno drukčijem od onoga u kojem su odrastali njihovi roditelji.

Djeca su gotovo neprestano povezana s digitalnim svijetom. Školske obveze, uspoređivanje s vršnjacima, društvene mreže, promjene koje donosi pubertet i sve veća potreba za samostalnošću događaju se istodobno.

Zato je program Dvorane 2 otvorio teme mentalnog zdravlja, školskog pritiska, puberteta, ekrana i tehnologije, zdravih navika, odnosa, granica i izazova Alpha generacije.

Kako prepoznati kada se iza povlačenja tinejdžera krije uobičajena razvojna faza, a kada mu je potrebna dodatna podrška? Kako postaviti granice oko ekrana, a pritom sačuvati odnos? Koliko školski pritisak utječe na emocionalno zdravlje djeteta? I kako mu pomoći razviti navike koje će ponijeti sa sobom u odraslu dob?

Cilj nije bio ponuditi jedan odgovor koji vrijedi za svako dijete, nego upravo suprotno – pokazati koliko je važno ponašanje i zdravlje djeteta promatrati u širem kontekstu.

Jer promjena raspoloženja može biti dio puberteta, ali može biti i znak da je dijete pod prevelikim pritiskom. Povlačenje od roditelja može biti razvojno očekivano, ali ponekad iza njega stoji problem koji dijete ne zna samo izgovoriti.

Zato je važno ne samo primijetiti, nego i razumjeti.

Dijete se razvija kao cjelina

Jedna od glavnih poruka konferencije bila je da niti jednu fazu razvoja ne možemo promatrati izolirano.

Kod male djece fizički, emocionalni, motorički i socijalni razvoj odvijaju se istodobno. Način na koji dijete jede, spava, kreće se, komunicira i gradi odnos s roditeljima dio je iste razvojne priče.

Isto vrijedi i kasnije.

O mentalnom zdravlju školarca ili tinejdžera teško je govoriti odvojeno od škole, obitelji, vršnjačkih odnosa, sna, prehrane, kretanja i vremena provedenog pred ekranima.

Upravo je to temelj holističkog pristupa koji njegujemo u Poliklinici Salvea.

Dijete nije samo simptom zbog kojeg dolazi na pregled. Njegovo fizičko zdravlje povezano je s emocionalnim razvojem, odnosima, okruženjem u kojem odrasta i navikama koje svakodnevno gradi.

Zato je jedna od glavnih vrijednosti konferencije bila mogućnost da se ista pitanja sagledaju iz različitih stručnih perspektiva – medicine, psihologije, edukacijske rehabilitacije, kineziologije i drugih područja.

Na konferenciji je sudjelovalo više od 35 stručnjaka, a program je uključivao predavanja, panele i sedam praktičnih radionica.

Kako postaviti granicu, a ostati blizu?

Odnos roditelja i djeteta mijenja se od prvih godina života.

Kod malog djeteta roditelj je gotovo neprestano uključen u njegovu svakodnevicu – brine o rutini, sigurnosti, prehrani i razvoju te pomaže djetetu razumjeti i regulirati prve velike emocije.

Kako dijete odrasta, ta se uloga postupno mijenja.

Roditelj više ne može kontrolirati svaki korak svojeg djeteta – niti bi trebao. Umjesto toga, jedan od najvećih izazova postaje pronaći ravnotežu između slobode i granica, samostalnosti i podrške, razgovora i prostora.

Posebno je to vidljivo kod korištenja mobitela, društvenih mreža, školskih obveza i odnosa s vršnjacima.

Granica nije samo zabrana.

Kvalitetno postavljena granica djetetu daje sigurnost i predvidljivost, ali istodobno ostavlja prostor za razgovor, pogreške i postupno preuzimanje odgovornosti.

Bez obzira ima li dijete dvije ili petnaest godina, odnos s odraslom osobom kojoj vjeruje jedan je od njegovih najvažnijih oslonaca.

Pokret nije važan samo za tijelo

Konferenciju je zaokružio završni panel „Moć pokreta u razvoju djeteta“, na kojem su sudjelovali dječji kirurg Mario Kurtanjek, edukacijska rehabilitatorica Matea Vitik i magistar kineziologije Edin Mehmedović.

Tri različite stručne perspektive povezala je ista ideja – kretanje ima puno širu ulogu od razvoja motoričkih sposobnosti.

Od prvih pokušaja kretanja kod male djece, preko igre, pa sve do sporta i aktivnosti u školskoj i tinejdžerskoj dobi, pokret prati dijete kroz cijelo odrastanje.

Podržava zdrav fizički razvoj, ali istodobno može imati važnu ulogu u regulaciji emocija, razvoju samopouzdanja i stvaranju zdravih navika.

Za roditelje može biti i jedan od najjednostavnijih načina povezivanja s djetetom.

Zajednička šetnja, igra, sport ili bilo koji drugi oblik aktivnosti ne mora biti još jedna obveza koju treba „odraditi“. Može biti vrijeme bez ekrana, pritiska i procjenjivanja – prostor u kojem su roditelj i dijete jednostavno zajedno.

Roditeljstvo se mijenja zajedno s djetetom

Jedna od ideja koja je povezivala obje dvorane konferencije bila je jednostavna:

ne postoji trenutak u kojem roditeljima prestaje trebati podrška.

Samo se pitanja mijenjaju.

Roditelj novorođenčeta pita se dobiva li njegova beba dovoljno mlijeka, spava li dovoljno i razvija li se očekivanim tempom.

Roditelj predškolca pokušava razumjeti emocije, ponašanje i potrebe djeteta koje iz dana u dan postaje samostalnije.

Nekoliko godina kasnije dolaze škola, odnosi s vršnjacima i prvi veći pritisci.

A u adolescenciji roditelj možda pokušava pronaći način da djetetu ostane blizu čak i kada ono sve češće traži vlastiti prostor.

U svakoj od tih faza važno je imati pristup provjerenim informacijama i stručnjacima koji dijete neće promatrati samo kroz jedan problem.

Roditeljstvo Unlocked kao mjesto za pitanja koja nemaju jednostavne odgovore

Prvo izdanje konferencije bilo je rasprodano, a interes za program pokazao je koliko roditeljima trebaju mjesta na kojima se o njihovim dilemama može razgovarati otvoreno, stručno i bez pojednostavljivanja.

Za Polikliniku Salvea takav je pristup prirodan nastavak načina na koji pristupamo zdravlju djece – povezivanjem stručnjaka i promatranjem djeteta u njegovoj punini, od prvih dana života do adolescencije.

Jer cilj nije roditeljima dati još jedan popis onoga što bi „trebali“ raditi.

Cilj je dati im znanje koje pomaže da bolje razumiju vlastito dijete, prepoznaju kada mu treba podrška i znaju kome se mogu obratiti.

Roditeljstvo se mijenja kako dijete raste. Podrška roditeljima trebala bi rasti zajedno s njim.

The post Roditeljstvo Unlocked okupio više od 200 roditelja i stručnjaka first appeared on Poliklinika Salvea.

Salvea širi poslovanje u Rijeku povezivanjem s Aerosol Clinic

Urednik — Thu, 08 Oct 2026 06:38:30 +0000

Poliklinika Salvea širi svoje poslovanje u Rijeku povezivanjem s Aerosol Clinic. Zajedno ćemo razvijati pedijatrijske i specijalističke usluge te obiteljima omogućiti pristup širem krugu stručnjaka i povezanijoj zdravstvenoj skrbi.

Polikliniku Salvea i Aerosol povezuje zajedničko razumijevanje zdravlja: dijete treba promatrati cjelovito, uvažavajući njegove individualne potrebe, razvoj i obiteljsko okruženje. Upravo je taj holistički pristup, uz povjerenje izgrađeno kroz dosadašnju suradnju liječnika, temelj našeg povezivanja. Ovim korakom Salvea širi svoju stručnu mrežu izvan Zagreba, a obiteljima na Kvarneru otvara nove mogućnosti za dostupniju pedijatrijsku i specijalističku skrb.

Povezivanje znanja i iskustva iz Zagreba i Rijeke

U Zagrebu smo razvili multidisciplinarni tim koji povezuje pedijatriju, brojne pedijatrijske subspecijalnosti i podršku razvoju djeteta. Naš je cilj da roditelji uz stručnu procjenu dobiju jasne smjernice i podršku u daljnjoj brizi o zdravlju svojeg djeteta. Aerosol Clinic donosi iskustvo u pedijatrijskoj alergologiji i imunologiji, otorinolaringologiji te terapiji mikroniziranim aerosolom morske vode. Njegov stručni tim i individualan odnos prema pacijentima važan su temelj daljnjeg razvoja u Rijeci. Povezivanjem želimo omogućiti još užu suradnju liječnika različitih specijalnosti, razmjenu znanja i zajedničko planiranje skrbi. Posebno ćemo se usmjeriti na jačanje alergologije i imunologije na obje lokacije te proširenje pedijatrijskih usluga u Rijeci.

Što povezivanje donosi pacijentima?

Razvoj ćemo usmjeravati prema potrebama djece i njihovih obitelji. Planiramo postupno proširivati dostupnost specijalističkih i subspecijalističkih pregleda te razvijati zajedničke programe dijagnostike, liječenja i praćenja. Za pacijente to znači mogućnost pristupa širem krugu stručnjaka i povezanijoj skrbi, osobito kada zdravstvene poteškoće zahtijevaju suradnju više specijalnosti. Želimo da roditelji lakše dođu do potrebnih odgovora i imaju jasniji put kroz preglede, preporuke i daljnje praćenje djeteta. Među planiranim koracima su i gostovanja Salveinih liječnika u Rijeci i obrnuto. O dostupnosti novih termina i usluga obavještavat ćemo vas kako pojedine mogućnosti budu spremne za pacijente.

Kontinuitet skrbi i daljnji razvoj Aerosola

Povjerenje koje su pacijenti i njihove obitelji izgradili s timom Aerosola želimo sačuvati i dodatno osnažiti. Kontinuitet skrbi i individualan pristup ostaju prioritet, a nove mogućnosti uvodit ćemo postupno. Povezivanje se temelji na stručnosti i kvalitetama obiju poliklinika. Aerosol nastavlja razvijati svoju ekspertizu uz dodatnu organizacijsku podršku i suradnju sa Salveinim timom, dok Salvea kroz riječki tim dodatno produbljuje znanje u važnim područjima dječjeg zdravlja.

Zajednički razvoj cjelovite skrbi

Naša je zajednička ambicija razvijati zdravstvenu skrb u kojoj stručnjaci surađuju, roditelji dobivaju razumljive informacije, a dijete ostaje u središtu svake odluke. Veselimo se suradnji s kolegama iz Aerosola i novim mogućnostima koje ćemo zajedno razvijati za obitelji u Zagrebu i Rijeci.

Novosti o dostupnosti liječnika, terminima i uslugama u Rijeci pratite na našoj web-stranici i društvenim mrežama.

The post Salvea širi poslovanje u Rijeku povezivanjem s Aerosol Clinic first appeared on Poliklinika Salvea.

„Koliko ti puta moram reći?“ Kada posumnjati na ADHD kod djeteta

Vesna Hercigonja Novković — Mon, 05 Oct 2026 12:46:54 +0000

Zaboravljena pernica, nedovršena zadaća, stalno podsjećanje i još jedno jutro koje završava svađom. Kada je to samo dio odrastanja, a kada znak da djetetu treba drugačija podrška?

Za deset minuta trebate izaći iz kuće. Dijete još nije odjeveno, jedna je tenisica nestala, a umjesto spremanja torbe upravo vam objašnjava nešto što nema nikakve veze s odlaskom u školu.

„Pa dogovorili smo se!“
„Zašto me ne slušaš?“
„Opet kasnimo!“

U takvom je jutru lako izgubiti strpljenje. Vi pokušavate stići na posao, dijete u školu, a sve ono što je već trebalo biti napravljeno još vas čeka.

Nije uvijek stvar u tome da dijete „neće“

ADHD je neurorazvojni poremećaj, a teškoće koje donosi ne odnose se samo na pažnju. Djetetu može biti teško organizirati se, pratiti upute, kontrolirati nemir ili zastati prije nego što nešto kaže ili napravi. Može znati što se od njega očekuje, a ipak ne uspjeti to provesti.

Sjedne, primjerice, pisati zadaću, ali ga zvuk iz druge sobe odmah odvuče od zadatka. Krene po bilježnicu, usput primijeti nešto drugo i zaboravi po što je došlo. Često gubi stvari, propušta dijelove uputa i treba mnogo podsjećanja. Drugom je djetetu posebno teško čekati red, ostati sjediti ili saslušati pitanje do kraja prije nego što odgovori.

Pritom dijete s ADHD-om ne mora biti nemirno i ometati nastavu. Može sjediti mirno, gledati prema ploči, a mislima biti negdje sasvim drugdje. Kad treba početi raditi, ne zna što je zadano. Takve se teškoće lakše previde jer ne smetaju drugima. Zato treba obratiti pozornost i na dijete koje djeluje tiho i sanjivo, ali teško prati upute i obveze.

Naravno, jedno takvo jutro ne znači da dijete ima ADHD. Sva djeca ponekad odlutaju mislima, nešto zaborave ili naprave prije nego što razmisle. No kada se iste teškoće uporno ponavljaju i otežavaju svakodnevni život, vrijedi provjeriti što se događa prije nego što zaključimo da je dijete lijeno, neposlušno ili nezainteresirano.

„Ali na ono što voli može se koncentrirati satima!“

Možda vaše dijete dugo i predano slaže kockice ili igra omiljenu igru, a uz zadaću jedva ostaje nekoliko minuta. Razumljivo je da tada pomislite: „Znači, ipak može kad hoće?“

No dobra koncentracija na izrazito zanimljivu aktivnost ne isključuje ADHD. Teškoća je često u upravljanju pažnjom: dijete je lakše zadržava na onome što ga snažno privlači nego na zadatku koji traži ponavljanje, dulji napor ili čekanje na rezultat. To ne znači da školske obveze treba izbjegavati, ali razliku između igre i zadaće ne treba automatski tumačiti kao nedostatak volje.

Kada treba potražiti pomoć?

Jedna izgubljena jakna ili nemirno poslijepodne nisu razlog za sumnju na ADHD. Važno je primijetiti teškoće koje traju mjesecima, izraženije su nego kod vršnjaka i pojavljuju se u više okruženja, primjerice kod kuće i u školi. Posebno je važno koliko utječu na učenje, prijateljstva i svakodnevne obveze.

Nekim će roditeljima prvi znak biti nenapisane zadaće i ocjene slabije od očekivanih, unatoč velikom trudu i angažmanu roditelja. Ipak, ocjene nisu jedino mjerilo. Dijete može dobro učiti, a imati velike teškoće s organizacijom, ponašanjem ili odnosima s vršnjacima.

Razgovarajte s učiteljem i školskom stručnom službom te se obratite pedijatru ili liječniku obiteljske medicine za savjet o daljnjoj procjeni. Pokušajte opisati konkretne situacije. Umjesto „Nikad ne sluša“, korisnije je reći: „Gotovo svaki dan zaboravi što treba ponijeti u školu, čak i kada smo o tome razgovarali neposredno prije polaska.“ Takvi primjeri pomažu stručnjaku razumjeti teškoće i okolnosti u kojima se pojavljuju.

Što dijete počinje misliti o sebi?

Pokušajte zamisliti dan u kojem vas netko stalno podsjeća na ono što niste napravili dobro. Zaboravili ste, zakasnili, prekinuli, izgubili, srušili, prolili… A sutra sve ispočetka.

Dijete koje često dobiva takve poruke može početi vjerovati da mu ništa ne ide. Više ne razmišlja samo o zaboravljenoj zadaći, nego o sebi kao nekome tko uvijek pogriješi. Zato je važno da u svakodnevnim razgovorima ostane mjesta i za ono što mu uspijeva, što ga zanima i u čemu uživa. Primijetite i trud koji možda nije odmah donio očekivani rezultat.

To ne znači da ćemo prestati ispravljati ponašanje. Možemo tražiti da dijete pokupi ono što je srušilo, a da pritom ne govorimo kako je „uvijek nespretno“. Možemo biti nezadovoljni nekim postupkom, a da cijeli razgovor ne postane procjena njegova karaktera.

Što možete učiniti već danas?

Za početak, pokušajte davati jednu uputu odjednom. Umjesto „Pospremi sobu“, recite: „Prvo stavi knjige na policu.“ Veći zadatak podijelite na manje dijelove, uz kratke pauze. Podsjetnik stavite ondje gdje će ga dijete vidjeti, a ne samo ondje gdje vama izgleda uredno. Primijetite konkretan napredak: „Danas si se nakon pauze sam vratio zadaći.“ Takve male prilagodbe mogu olakšati svakodnevicu.

Naravno, sve to zvuči jednostavnije na papiru nego nakon radnog dana, kada već peti put ponavljate istu uputu. Održavanje rutine i stalno podsjećanje mogu biti iscrpljujući. Roditeljima zato trebaju konkretne smjernice i podrška, a ne još jedna poruka da moraju biti strpljiviji. Savjetovanje i učenje postupaka koji odgovaraju djetetovim teškoćama važan su dio pomoći cijeloj obitelji.

Pravila i dalje vrijede, ali način na koji pomažemo djetetu da ih slijedi možda treba prilagoditi. A uz pitanje „Zašto to opet nisi napravio?“ pokušajmo ponekad dodati: „Na kojem je dijelu zapelo?“

Zašto je dijagnostika važna?

Ako je doista riječ o ADHD-u, postavljanje dijagnoze važan je korak prema odgovarajućoj pomoći. Do tog se zaključka, međutim, ne dolazi jednim testom pažnje ili internetskim upitnikom.

Kvalitetna procjena uključuje razgovor s roditeljima i djetetom, podatke o njegovu razvoju te informacije o tome kako funkcionira kod kuće, u školi i drugim situacijama. Upitnici i testovi mogu biti dio procjene, ali tumače se zajedno s ostalim informacijama. Treba provjeriti i postoje li drugi razlozi za teškoće. Problemi sa spavanjem, tjeskoba ili teškoće učenja mogu nalikovati ADHD-u, a mogu se pojavljivati i zajedno s njim.

Nakon procjene roditelji bi trebali dobiti objašnjenje nalaza i preporuke što dalje. Potvrdi li se ADHD, plan pomoći prilagođava se djetetovoj dobi i potrebama. Može uključivati podršku i edukaciju roditelja, rad s djetetom, prilagodbe u školi te, prema liječničkoj procjeni, lijekove. Važno je pratiti kako dijete napreduje i po potrebi mijenjati pristup.

Ako se opisane teškoće ponavljaju i otežavaju život vašeg djeteta, dogovorite razgovor sa stručnjakom koji se bavi procjenom ADHD-a u djece. Ne morate unaprijed biti sigurni da je riječ o ADHD-u da biste potražili savjet. Upravo procjena služi tome da se razjasni što se događa i odredi kakva je pomoć potrebna.

Prije nego što djetetu još jednom kažemo „Moraš se samo malo više potruditi“, provjerimo što mu taj trud toliko otežava.

Prepoznajete li svoje dijete u opisanim situacijama?

Ne morate sami tražiti odgovore. Javite se u Polikliniku Salvea i dogovorite termin kako bismo zajedno bolje razumjeli potrebe vašeg djeteta i pružili podršku vašoj obitelji.

Za naručivanje i više informacija pišite nam na info@poliklinika-salvea.hr.

The post „Koliko ti puta moram reći?“ Kada posumnjati na ADHD kod djeteta first appeared on Poliklinika Salvea.

Prvi posjeti bebi

Milivoj Jovančević — Tue, 15 Sep 2026 08:48:18 +0000

Dolazak novorođenog djeteta iz rodilišta nesumnjivo predstavlja jedan od najvećih događaja u životu obitelji. Prvi posjeti, slavlje i čestitarenje uže i šire rodbine, prijatelja i poznanika su uobičajeni oblici socijalne potpore i zajedništva. Oni imaju veliki kulturološki i socijalni značaj za mladu obitelj i širu društvenu zajednicu.

No tu treba biti svjestan određenih opasnosti i mjera zaštite novorođenog djeteta. Naime imunosni sustav tek rođenog djeteta je nezreo, stoga je otpornost prema potencijalno opasnim uzročnicima zaraze (virusi, bakterije, gljivice) vrlo ograničena, i potrebno je smanjiti izloženost djeteta mogućim izvorima zaraze tijekom prvih mjeseci života.

Važne su povećane higijenske mjere – održavanje čistoće prostora, predmeta s kojima dijete dolazi u kontakt i mjere osobne higijene njegovatelja.

Pranje ruku prije svakog kontakta s djetetom – hranjenja, kupanja, mijenjanja pelena, igranja i maženja, svakako pripada u najvažnije zaštitne mjere. Nažalost se često susrećemo s praksom da nepoznati ili polupoznati ljudi dodiruju ili ljube dijete po licu ili rukama, čime se povećava rizik od prijenosa bolesti.

Na ovom mjestu treba napomenuti da starije dijete u kući, naročito ako je predškolske dobi, također predstavlja značajan rizik za prijenos bolesti. Stoga je preporučljivo da tijekom prvih mjeseci starije dijete ne pohađa kolektiv i da se intenzivno djeluje na usvajanju higijenskih navika. Kada je riječ o odraslima, čak i kada nemaju znakova bolesti, mogu biti nositelji bakterija i virusa. Stoga u prvim mjesecima bliski kontakt s djetetom treba omogućiti samo najužoj rodbini. Trenutno se bilježi veći broj oboljelih od hripavca što predstavlja veliku opasnost za tek rođeno dijete. Naime u odraslijoj dobi znaci bolesti mogu biti sasvim blagi, no zbog visoke zaraznosti posebno treba zaštiti mlado dojenče, barem dok ne primi cjepivo koje će ga zaštititi.

Osobe koje su prehlađene ili imaju probavne smetnje ne bi trebale dolaziti u kontakt s djetetom, no ako je riječ o majci ili ocu tada osim pojačane higijene ruku (i dezinfekcije) prije hranjenja i prematanja, trebaju nositi medicinsku masku. Inače se preventivno nošenje maske, ako roditelj nema znakova bolesti, ne preporuča.

Slijedeća mjera je izbjegavanje zatvorenih prostora u kojima boravi mnoštvo ljudi. Većina pedijatrijskih društava stoga ne preporuča ulazak u šoping centre i ostale prostore sa zatvorenim sustavom klimatizacije tijekom prve godine života. Ovdje također spadaju aerodromske zgrade i zrakoplovi.

Klima uređaji u kući i automobilu se mogu koristiti, samo je nužno redovito (svaka 3 mjeseca) napraviti temeljito čišćenje i dezinfekciju uređaja.

Temeljito pranje duda i bočica je dovoljna mjera, nema koristi od sterilizacije istih.

Određeni oprez je potreban ako posjedujete kućne ljubimce. Prije svega kada su u pitanju mačke koje slobodno izlaze u prirodu i ptice.

U svakodnevnoj njezi kože ne preporuča se korištenje baktericidnih sapuna i šampona, najbolje je koristiti samo vodu. Ako je potrebno sredstvo za pranje, prednost treba dati sindetima koji su najmanje agresivni za kožu i koji ne sadrže konzervanse, mirise niti bojila. Vlažne maramice bez alkohola i već navedenih dodataka valja koristiti kada nije dostupna tekuća voda. Inače je najbolje sanaciju posljedica punih pelena vršiti pranjem pod mlazom tekuće vode. Nakon promjene pelena njegovatelj treba dobro oprati ruke.

U slučaju da se majka koja doji razboli, dojenje se ne prekida (tek iznimno ako oboli od tuberkuloze ili zarazne žutice), potrebno je koristiti medicinsku masku i pojačati higijenu ruku. To je često pitanje koje postavljaju majke kojima se pojavi herpes na licu, dakle osim navedenih mjera potrebno je odgoditi poljupce do povlačenja bolesti.

I na koncu, pravovremeno započinjanje s imunizacijskim programom (cijepljenjem) pružit će zaštitu protiv najopasnijih zaraznih bolesti.

Ako imate dodatnih pitanja o zaštiti bebe, higijeni, hranjenju ili zdravlju u prvim mjesecima života, naši pedijatri stoje vam na raspolaganju.

Rezervirajte pregled u Poliklinici Salvea i dođite po stručan savjet, mir i sigurnost za vas i vašu bebu.

The post Prvi posjeti bebi first appeared on Poliklinika Salvea.

Prvi pregled kod pedijatra

Milivoj Jovančević — Tue, 15 Sep 2026 08:21:30 +0000

Po dolasku iz rodilišta potrebno je obavijestiti patronažnu sestru i dogovoriti njezin posjet. Ona će pregledati novorođenče i dati detaljne upute o hranjenju i njezi. Najvjerojatnije će uslijediti još nekoliko posjeta i ukoliko je sve u redu treba planirati prvi posjet pedijatru kada dijete navrši mjesec dana. Ukoliko patronažna sestra preporuči raniji pregled, svakako ga obavite bez odlaganja.

Vrlo često se u prvim danima boravka kod kuće javljaju problemi sa hranjenjem i majke samoinicijativo, u strahu da dijete ne bude gladno, započinju nadohranu s nekim od pripravaka adaptiranog mlijeka. Nemojte sami donositi ovu odluku, jer je ona najčešće neopravdana, te se stoga neodložno javite pedijatru i on će Vam pomoći u održavanju dojenja!

Priprema

Preporučljivo je propitati se gdje se nalazi najbliža pedijatrijska ordinacija, da li primaju (upisuju) nove pacijente obzirom da je veći dio ordinacija popunjen brojem koji značajno prelazi normativ od 1.000 djece po timu. Nadalje, porazgovarajte sa drugim roditeljima kakva su njihova iskustva i u kojoj su mjeri zadovoljni suradnjom sa pedijatrom.

Čim prije je potrebno izvršiti prijavu djeteta (MUP, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje) – svakako do prvog pregleda.

Pregled dogovorite unaprijed (dan i sat dolaska) obzirom da većina ordinacija ima određeno vrijeme za rad sa zdravom djecom kako bi se izbjeglo miješanje bolesne i zdrave djece. Priredite svu medicinsku dokumentaciju iz trudnoće i otpusno pismo iz rodilišta. Vjerojatno imate mnoštvo pitanja za pedijatra no uobičajeno se događa da se u trenutku pregleda nećete sjetiti svega; stoga zapišite pitanja unaprijed na jedan papirić i ne zaboravite ga ponijeti sa sobom.

Ponesite rezervnu jednokratnu i jednu tetra pelenu na koju ćete poleći dijete za vrijeme mjerenja i pregleda.

Pedijatar će Vas zapitati da li je u vašim obiteljima bilo nekih bolesti (padavica, febrilne konvulzije, prirođeno iščašenje kuka, slabovidnosti, šećerne bolesti u mlađih članova obitelji, polipa na debelom crijevu i sl.) te se pokušajte prisjetiti da li je bilo ovih ili nekih drugih bolesti koje su se češće javljale unutar vaših obitelji.

Pokušajte se organizirati na način da oba roditelja dođu u prvi posjet pedijatru. Obadvoje će imati dosta posla (prijevoz, nošenje stvari, skidanje, prematanje, i oblačenje djeteta), a korisno je i da oba roditelja čuju savjete sestre i liječnika obzirom da u uzbuđenju nerijetko promaknu vrlo važne informacije.

Prvi posjet

Po dolasku u ordinaciju sestra će otvoriti osobni zdravstveni karton i upisati podatke o roditeljima i djetetu. Svakako je korisno dati i telefonski broj na koji Vas u slučaju potrebe sestra ili liječnik mogu kontaktirati. Priupitajte gdje možete zatražiti pomoć izvan radnog vremena ordinacije u slučaju hitnosti (drugi dio dana, noć, subote, nedjelje i blagdani). Ukoliko je dijete dulje boravilo u rodilištu ili su postojale komplikacije nakon porođaja preporučam napraviti presliku otpusnog pisma koje će se pohraniti u zdravstveni karton. Nakon toga sestra će izmjeriti težinu djeteta, duljinu i opseg glavice. Iskoristite prigodu i pitajte sestru što Vas zanima u svezi sa prehranom i njegom djeteta.

Vaše novorođenče je vrlo maleno i ne razumije uznemirenost i užurbanost roditelja koja se često javlja prigodom prvog posjeta pedijatru. No ono vrlo snažno osjeća navedene pojave i u njemu se također javlja uznemirenost. Ponekad ta uznemirenost može potaknuti jače kolike (grčeve), tako da dijete koje je inače bilo dosta mirno kod kuće počinje neutješno i bolno plakati u ordinaciji.

Nastojte osvijestiti svoj povišeni ton i brzinu govora, užurbanost kretnji i, koliko je to moguće, usporiti i ublažiti navedene aktivnosti. U pravilu je najbolje pregled obavljati 2 sata nakon hranjenja – tada je dijete još uvijek sito a želudac ipak nije previše ispunjen mlijekom što bi tijekom plakanja i pregleda moglo izazvati jače bljuckanje (povrat mlijeka iz želuca u jednjak i usta). Ipak, ako se dijete jako uznemiri za vrijeme mjerenja i vaganja (neutješni plač), zamolite sestru da Vas smjesti u mirni kutak gdje možete nahraniti dijete i umiriti ga.

Pedijatar će nakon razgovora sa Vama obaviti detaljni pregled i procijeniti tjelesni i psihomotorni napredak. Pružit će pregršt korisnih savjeta a Vi iskoristite prigodu i pitajte sve što Vas zanima vezano za hranjenje, njegu i općenito za zdravlje djeteta. U dobi od mjesec dana preporučit će započinjanje prevencije rahitisa kapima vitamina D i preventivni pregled kukova ultrazvukom. Prema Planu i programu mjera zdravstvene zaštite djece u prvoj godini života su predviđeni pregledi u dobi djeteta od navršenih 1; 2; 3; 4; 5,5; 9 i 12 mjeseci. Kada u nastavku bude riječi o kalendaru cijepljenja vidjet ćete da se cijepljenje obavlja u vrijeme planiranih sistematskih pregleda.

Ukoliko liječnik procijeni, može zatražiti i češće kontrole kako bi pomnije pratio djecu koja imaju određenih problema u rastu i razvoju. Porazgovarajte i o cijepljenju, zatražite dodatne informacije jer već prigodom slijedećeg posjeta slijedi prva pikica…

I na kraju, kako bi znali što slijedi u narednim mjesecima, donosimo i trenutno važeći kalendar cijepljenja:

Novorođenčad: BCG vakcinacija

Ako su rođena u rodilištima, cijepit će se BCG cjepivom odmah u rodilištu.
Ako nisu rođena u rodilištu, cijepit će se BCG cjepivom do navršena dva mjeseca starosti.
Sva djeca koja nisu cijepljena u rodilištu, odnosno do dva mjeseca starosti, moraju se cijepiti BCG cjepivom do navršene prve godine života.

Novorođenčad HBsAg (hepatitis B) – pozitivnih majki (sve trudnice se obvezno testiraju): cijepljenje protiv hepatitisa B uz primjenu imunoglobulina, u rodilištu odmah po rođenju, prema postekspozicijskoj shemi.

S navršena dva mjeseca života:

Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hep B + Pneumokok

Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hep B ili DTaP-IPV-Hib + Pneumokok
Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hep B ili DTaP-IPV-Hib (ovisno o tome koje je cjepivo dijete dobilo u dobi od 4 mjeseca)

2. godina života:

po navršenih 12 mjeseci života OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU) + Pneumokok
kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib-hepB (6-12 mjeseci nakon treće doze DTaP-IPV-Hib-hep B / DTaP-IPV-Hib)

6. godina života:

kombinirano cjepivo DTaP-IPV

Prvi pregled neka bude nježan početak odnosa punog povjerenja.
U Poliklinici Salvea pregled obavljamo mirno, temeljito i bez žurbe, uz dovoljno vremena za sva vaša pitanja, savjete o hranjenju, njezi i razvoju bebe te sveobuhvatnu procjenu njezina zdravlja.

Rezervirajte prvi pedijatrijski pregled u Poliklinici Salvea i dođite po sigurnost, podršku i odgovore koji su vam potrebni u prvim tjednima s bebom.

The post Prvi pregled kod pedijatra first appeared on Poliklinika Salvea.

Njega kože dojenčadi i male djece

Milivoj Jovančević — Tue, 15 Sep 2026 07:48:52 +0000

Prije svega valja istaknuti nekoliko bitnih obilježja dječje kože; ona je značajno tanja u usporedbi s kožom odraslih te je dvostruko propusnija za vodu (razlog zbog kojeg djeca brzo dehidriraju) i kemijske spojeve koji se nanose. Nadalje, relativna površina kože djeteta (površina kože u odnosu na tjelesnu masu) je značajno veća. Tako primjerice mlado dojenče ima 7 puta veću relativnu površinu u usporedbi s odraslom osobom. I na koncu, dječja koža ima nerazvijene mehanizme održavanja optimalne temperature. Stoga je važno upoznati temeljne preporuke za njegu kože.

Novorođenče

Vernix caseosa (bijele naslage – nakupine odumrlih stanica i sluzi) je prirodna zaštita kože tijekom cijele trudnoće. Najbolji je losion kojega čovjek ikada susretne i preporuča se umasirati ga u kožu odmah po porodu. Najčešće se novorođenčad odmah po porodu kupa uz uporabu antibakterijskih sapuna čime se uklanja prirodni kiseli zaštitni sloj (postoji prirodna kiselost kože) i remeti osjetljiva ravnoteža bakterijske flore. Zdravo, terminski rođeno dijete ne treba prati sapunom, tek sa trljačicom i malo tople vode ukloniti tragove krvi, ako ih ima. Uklanjanje vernixa se ne preporuča. Majka može jagodicama prstiju, nježno, dok dijete leži pokraj nje, umasirati vernix u kožu novorođenčeta. Kod prenešene djece koža bude ispucana i suha jer se vernix upio. U takvim slučajevima se ne preporuča mazanje kože. Površni sloj će otpasti i ostat će zdrava koža.

„Što manje – to bolje!“

Do sada su roditelji osjećali potrebu pružiti što više njege koristeći različite preparate jer ideal je čista i mirišljava beba. Obzirom na vulnerabilnost i nezrelost kože novorođenčadi je potencijalno ugrožena uslijed korištenja velike količine raznih sredstava za higijenu i njegu. Moguća je povezanost sa povećanjem učestalosti ekcema, astme i drugih alergijskih bolesti. Stoga se preporuča koristiti samo vodu u higijeni tijela novorođenčeta.

Prije započinjanja njege, naročito prije njege pupčanog bataljka, treba temeljito oprati ruke. Prve kupke treba obavljati samo vodom i pamukom (tupferi ili eventualno trljačica). Time se štiti nježna koža dok je osjetljiva na infekcije, kemijska sredstva i isušivanje. Posebnu pozornost prigodom pranja obratiti područjima pazuha, iza ušiju, ispod brade i pelenskom dijelu. Također treba dobro oprati područje između prstiju na rukama i nogama. Kako bi se dijete držalo utopljenim, preporuča se otkriti samo dio tijela koji se pere.

Naslage na vlasištu se nježno uklanjaju češljem (ponijeti češalj u bolnicu). Pranje kože oko očiju se ne preporuča, u slučaju pojave iscjetka može se oprati prokuhanom vodom ili sterilnom fiziološkom otopinom. Nosni i slušni kanali se ne trebaju čistiti, svakako treba izbjegavati štapiće s vatom.

Kod prijevremeno rođenih još je značajnije ne koristiti kemijska sredstva za njegu, barem do termina kada su se trebali roditi Posebnu pozornost prigodom pranja obratiti područjima pazuha, iza ušiju, ispod brade i pelenskom dijelu. Također treba dobro oprati područje između prstiju na rukama i nogama. Kosa se ne mora prati prigodom svakog kupanja. Ako se čini umazanom, može se uzeti kap blagog šampona i nježno utrljati u vlasište.

Njega pupka

Područje pupčanog bataljka treba održavati čistim i suhim. Bataljak treba izložiti zraku, gornji rub pelene previti prema unutra. Vlažnim pamučnim tupferom oprati područje pupka samo u slučaju da bude zamazano stolicom. Nekada se savjetovala primjena alkohola i antibiotskih prašaka na bataljak tijekom svake promjene pelena. Istraživanja su pokazala da će bataljak prije otpasti ako se ne dira. Ukoliko se javi crvenilo, gnojni iscjedak ili neugodni miris pupčanog bataljka treba potražiti savjet liječnika.

Što nakon defekacije?

Najbolje je što prije nakon defekacije oprati zamazane dijelove tijela pod mlazom tekuće mlačne vode. Nakon toga posušiti kožu perianalne i perigenitalne regije. Vlažne maramice, bez dodatka alkohola i jakih mirisa koristiti kao alternativu, tek nakon 1. mjeseca života.

Njega spolovila

U muškog dojenčeta potezati prepucij samo do mjere dok se to može bez primjene bilo kakve sile. Eventualnu nečistoću oprati vatom namočenom u vodu. Nakon navršene godine dana, ukoliko se prepucij može lako prevući, može se koristiti sapun i voda. Uobičajeno kompletno prevlačenje postaje moguće do 5. godine.

U ženskog dojenčeta ukloniti eventualne ostatke stolice vaticom namočenom u mlačnu vodu, potezom odozgora prema dolje. Za svaki naredni potez uzeti novu vatu.

Kupanje u kadici

Sa kupanjem u kadici se može započeti kada zaraste pupčana ranica. Preporučamo upotrebu većih kadica ravnog dna jer pruža više slobode i užitka “plivanja”. Sve što je potrebno za njegu djeteta treba biti nadohvat ruke. Ne treba se udaljavati od djeteta, uvijek jednom rukom budite u kontaktu s njim. Temperatura prostorije oko 24°C, a temperatura vode 37°C.

Većina dojenčadi tijekom prve godine ne treba šamponiranje kose. Ako je potrebno zbog puno kose, treba koristiti blage šampone koji ne smiju sadržavati sintetske mirise, boje niti visoko alergene i iritirajuće konzervanse. Generalno, šamponi za kupanje nisu potrebni tijekom prve godine života, teže se uklanjaju (ispiraju) sa kože i potrebno je tuširanje. Sapun za njegu dojenčadi (ali i kože odraslih) mora biti neutralan ili blago kiseo (pH oko 5,5) što je naznačeno na ambalaži proizvoda). Sindeti (synthetic detergents) su moderna alternativa sapunima. Peru dobro kao i sapuni, ali su u prednosti zbog postojanosti prema tvrdoj vodi, nižih su pH vrijednosti i bolje podnošljivi za kožu, posebno onu s kroničnim ekcemom.

Pjenušave kupke se u najranijoj dobi ne prepručaju. Naime, većina ovih kupki sadrži detergente koji uništavaju korisnu bakterijsku floru kože i uklanjaju zaštitni kiseli sloj sa kože. Smatraju se čestim uzrokom vaginitisa i upala mokraćnog sustava dojenčadi.

Zimi je koža sklonija jačem isušivanju tako da se u periodu većih hladnoća preporuča rjeđe kupanje dojenčadi.

Ukoliko dijete plače prigodom kupanja u kadici, treba nastojati zadržati smirenost i oprati dijete koliko je to moguće u tom trenutku, izvaditi ga iz vode, umotati u ručnik i priviti uz sebe. Nakon nekoliko dana pranja djeteta na prematalici mokrom trljačicom, može se ponovno pokušati s kupanjem u kadici.

Maslinovo ulje se ne preporuča kao sredstvo za njegu dojenačke kože. Naime oleinska kiselina iz maslinovog ulja otapa dvoslojne membrane koje međusobno povezuju stanice površnog sloja kože. Ako je potrebno, radije koristite bademovo ulje iz organskog uzgoja.

Pelenski osip

Uobičajeni je oblik upale kože (dermatitisa). Većina dojenčadi ga dobije najčešće u dobi od 8-10 mjeseci. Češće se javlja u novorođenčadi sa soorom (mlječac – gljivična infekcija usne šupljine koju obilježavaju bijele naslage na jeziku i sluznici usne šupljine), dojenčadi koja uzimaju antibiotik ili nakon uvođenja nadohrane.

Također mu pogoduju uvođenje novih sredstava za pranje odjeće, tijesne pelene zbog mehaničkog trenja, rjeđe mijenjanje pelena, proljev i uporaba plastičnih gaćica. Zbog slabije imunosti i narušenog integriteta kože česta je superinfekcija gljivicama a ponekad i bakterijama. U suzbijanju pelenskog osipa potrebna je češća promjena pelena i sušenje kože. Kod jače izraženih oblika treba potražiti savjet patronažne sestre ili liječnika koji će procijeniti potrebu uvođenja krema protiv gljivica ili bakterija.

Imate dodatnih pitanja o njezi kože svojeg djeteta ili želite stručnu procjenu?
Rezervirajte pregled u Poliklinici Salvea i potražite savjet naših pedijatara.

The post Njega kože dojenčadi i male djece first appeared on Poliklinika Salvea.

Pedijatrijska sestra – ruka podrške najmlađim pacijentima

Patricia Sertić — Fri, 28 Aug 2026 09:19:30 +0000

Biti medicinska sestra u pedijatriji znači svakoga dana susretati se s malim ljudima koji još ne znaju uvijek objasniti što ih boli, čega se boje ili zašto su došli. Ali znači i susretati se s roditeljima koji u tim trenucima traže odgovore, sigurnost i nekoga kome mogu vjerovati.

Zato pedijatrijsko sestrinstvo nije samo skup zdravstvenih postupaka. Ono je spoj znanja, iskustva, strpljenja i sposobnosti da prepoznamo ono što dijete možda još ne može izgovoriti.

Prvi pogled često govori više od riječi

Prije nego što dijete sjedne u ordinaciju, medicinska sestra već počinje promatrati dijete i njegovo ponašanje.

Kako ulazi u prostor? Je li veselo, povučeno, pospano ili neuobičajeno mirno? Traži li kontakt s roditeljem? Kako reagira na okolinu?

Pedijatrijska sestra ne promatra samo zdravstveni postupak koji treba napraviti. Promatra dijete kao cjelinu.

Dijete možda neće reći da ga nešto boli, ali može to pokazati svojim ponašanjem. Možda neće reći da se boji, ali će se čvrsto držati roditelja. Zato je važno znati kada stati, kada pokušati ponovno i kada djetetu dati nekoliko trenutaka da se osjeti spremnim.

Kada dijete počne vjerovati

Postoje djeca koja zaplaču čim vide iglicu ili ne žele sjesti na stolac. A postoje i ona koja nakon nekog vremena počnu dolaziti s osmijehom.

Jedna djevojčica, kojoj se tijekom duljeg razdoblja redovito vadila krv, jednom je prilikom svojim roditeljima rekla:

„Uvijek želim da mi sestra Patricia vadi krv.“

Ta rečenica možda zvuči jednostavno, ali iza nje stoji puno više od jednog uspješnog vađenja krvi.

Prije svakog postupka razgovarale smo, objašnjavala sam joj što ćemo raditi, čekala da bude spremna i pokušavala joj pokazati da može imati povjerenja u mene. S vremenom je prestala pamtiti iglicu. Počela je pamtiti osobu uz koju se osjećala sigurno. I tako svako djete pronađe svoju najdražu medicinsku sestru.

Upravo su takvi trenuci jedan od najljepših dijelova pedijatrijskog sestrinstva – kada dijete koje je nekada dolazilo sa strahom počne dolaziti s osmijehom.

Iza svakog postupka stoji cijela priča

Roditelji vide kako medicinska sestra mjeri temperaturu, vadi krv, provodi cijepljenje, priprema dijete za pregled ili provodi dijagnostički postupak.

No iza svakog od tih postupaka postoji puno više – uočavanje promjena u stanju djeteta, praćenje djeteta i njegovih reakcija, razgovor s roditeljem, priprema djeteta, prepoznavanje straha, edukacija te prenošenje relevantnih opažanja liječniku i komunikacija sa zdravstvenim timom.

Ponekad je najvažnije pitanje upravo ono koje nije bilo planirano:

„Kako je dijete kod kuće?“

„Je li danas drugačije nego inače?“

„Jeste li primijetili nešto što vas posebno brine?“

Roditelj najbolje poznaje svoje dijete, a medicinska sestra svojim stručnim znanjem može prepoznati važne informacije, pratiti dijete i svoja opažanja prenijeti liječniku.

Povjerenje koje raste zajedno s djetetom

Povjerenje se ne stvara jednim pregledom. Gradi se kroz svaki susret – kroz poznato lice, strpljenje i dosljednost.

Roditeljima zato puno znači kada u Polikliniku Salvea dolaze na mjesto na kojem se osjećaju poznato i sigurno. Sestra pamti da dijete prošli put nije željelo sjesti na stolac, da voli određenu igračku ili da mu treba malo više vremena prije postupka. Možda zna što roditelja najviše brine.

Takve stvari možda nisu zapisane kao dijagnoza, ali čine važan dio odnosa koji se gradi između djeteta, roditelja i zdravstvenog djelatnika.

Što čini posebnu pedijatrijsku sestru?

Posebna pedijatrijska sestra nije samo ona koja zna pravilno provesti zdravstveni postupak. Ona je stručna, smirena kada je dijete uplašeno i strpljiva kada ne surađuje.

Zna uočiti promjenu u ponašanju ili stanju djeteta, pratiti njegove reakcije i relevantna opažanja prenijeti liječniku. Razumije roditeljsku zabrinutost i pruža jasne informacije u okviru svojih kompetencija. Zna kada razgovarati, kada se našaliti, a kada je dovoljno samo biti uz dijete.

Jer pedijatrijsko sestrinstvo spaja dvije važne stvari – stručnost i ljudskost.

I možda najljepši dio ovog posla jest upravo to što sestre ne pamte samo nalaze i postupke. Pamte djecu i njihove male pobjede.

U Poliklinici Salvea nastojimo njegovati upravo takav pristup – pružiti stručnu i kvalitetnu zdravstvenu skrb, ali istovremeno stvoriti prostor u kojem se dijete osjeća sigurno, a roditelj zna da nije sam.

Jer će dijete jednog dana možda zaboraviti što smo mu točno radili, ali nadamo se da će zapamtiti kako se uz nas osjećalo.

A to je možda i najljepši trag koji jedna pedijatrijska sestra može ostaviti.

The post Pedijatrijska sestra – ruka podrške najmlađim pacijentima first appeared on Poliklinika Salvea.

Lunch box za učenike

Pam's Plate — Fri, 28 Aug 2026 08:58:39 +0000

Lunch box za učenike - pogled kroz sigurnost hrane

Iako je minimalno jedan obrok osiguran u školama, djeca često nose užinu od doma. Fokus pripreme tih obroka ne bi trebao biti samo na kvaliteti, već i na sigurnosti. Time možemo smanjiti količinu nepojedene hrane, ali i rizik od bolesti koje se prenose hranom, koje mogu uzrokovati proljev, bolove u trbuhu, mučninu i povraćanje.

Za olakšavanje odabira namirnica postavite slijedeća pitanja:

Kada će dijete jesti obrok?

Što je kraće vrijeme do konzumacije, lakše je osigurati da hrana ostane sigurna i kvalitetna.

Koliko će dugo hrana biti izvan hladnjaka?

Kvarljive namirnice ne bi trebale dugo ostajati na temperaturama na kojima se mikroorganizmi mogu brzo razmnožavati (prihvatljivo je do max. 2 h). Ako obrok neće biti pojeden ubrzo, potrebno je osigurati odgovarajuće hlađenje.

Hoće li dijete tu hranu stvarno pojesti?

Sigurnost hrane uključuje i odgovorno postupanje s ostacima. Nije svu hranu koja je satima bila izvan hladnjaka sigurno vratiti u hladnjak i pojesti kasnije.

Ima li dijete alergiju?

Kod poznate alergije potrebno je pažljivo provjeriti sastav hrane i mogućnost nenamjerne prisutnosti alergena te poštovati individualni plan postupanja.

Hoće li hrana do konzumiranja ostat ukusna, svježa i prihvatljive teksture?

Hrana koju dijete neće htjeti pojesti nije dobar izbor, bez obzira na njezinu nutritivnu vrijednost. Neke namirnice nakon nekoliko sati mijenjaju teksturu, okus ili izgled.

Hoće li način pripreme, pakiranja i čuvanja omogućiti da hrana ostane sigurna?

Važni su higijena ruku i pribora, sprječavanje križne kontaminacije, odgovarajuće pakiranje te održavanje potrebne temperature tijekom čuvanja i transporta.

Kako bi zadovoljili nutritivni dio, prema preporukama nutricionista, užina bi trebala sadržavati nešto zasitno kao integralno pecivo ili kruh, domaće muffine i sl., voće ili povrće i po potrebi izvor proteina kao što je mliječni proizvod.

Međutim, neke od tih namirnica zahtjevaju hlađenje pa je ulaganje u rashladnu torbu uvijek dobar izbor. Zato smo napisali primjere kvarljivih namirnica koje trebaju biti u rashladnoj torbi:

Mliječni proizvodi,
Narezano voće i povrće
Naresci (npr. šunka)
Salate
Meso
Namazi

I onih koje ne trebaju hlađenje:

Nenarezano voće i povrće
Pecivo ili kruh
Orašasti plodovi
Sjemenke
Krekeri

Alergije su sve značajniji dio sigurnosti hrane.

Ako je vaše dijete alergično na neku hranu:

Provjerite deklaracije proizvoda. Ako je dijete alergično npr. na jaje, izbjegavajte hranu na čijoj deklaraciji u popisu sastojaka piše: „jaja“, „bjelanjak“, „albumin“, „protein jajeta“, „lecitin iz jaja“, „lizozim“ i sl.
Razgovarajte sa svojim djetetom i osvijestite da ne uzima hranu od druge djece
Ako dijete osjeti nelagodu, bol u trbuhu ili bilo koje simptome koje upućuju na alergijsku reakciju, neka se javi nastavniku bez odgode
Obavijestite nastavnika o alergiji i zamolite roditeljski sastanak kako bi ostali roditelji bili svjesni situacije i kako bi mogli sa svojom djecom razgovarati o važnosti teme.
Ukoliko dijete ima epi pen, budite sigurni da ga nastavnik i ostalo osoblje bez straha koristi, uz informiranje i edukaciju o primjeni

Ako vaše dijete nije alergično na neku hranu:

Svejedno upoznajte dijete s ovom temom
Ako u razredu postoji dijete s alergijom na kikiriki ili drugi alergen, izbjegavajte pakirati hranu koja može lako ostaviti mrvice ili ostatke na rukama i površinama, primjerice smoki s kikirikijem. Mrvice i čestice takve hrane mogu se prenijeti na ruke, stolove i druge površine te predstavljati rizik za dijete s alergijom, osobito ako nakon toga dođe do kontakta s ustima ili očima.

Sigurnost lunch boxa nije komplicirana, ali zahtijeva malo planiranja. Dobar odabir namirnica, pravilna priprema, odgovarajuće čuvanje i malo pažnje oko alergija dovoljni su da užina ostane sigurna, ukusna i kvalitetna do trenutka kada je dijete pojede.

The post Lunch box za učenike first appeared on Poliklinika Salvea.

Impetigo kod djece

Sandra Lipovača — Wed, 19 Aug 2026 11:48:59 +0000

Impetigo kod djece - kako ga prepoznati i što roditelji trebaju znati

Impetigo je površinska bakterijska infekcija kože koja se lako prenosi. Može se pojaviti tijekom cijele godine, ali je češći u toplijim i vlažnijim mjesecima. Najčešće se javlja u djece predškolske dobi, osobito između 2. i 5. godine, ali može se pojaviti u bilo kojoj dobi.

U većini slučajeva nije ozbiljna bolest i uz odgovarajuće liječenje prolazi bez posljedica. Ipak, važno ga je prepoznati jer se promjene mogu brzo širiti po koži i prenijeti na druge osobe.

Najčešći znak su površinske ranice koje se prekrivaju karakterističnim žućkastim, „medenim“ krustama.

Što uzrokuje impetigo?

Najčešći uzročnici su Staphylococcus aureus i Streptococcus pyogenes (streptokok skupine A).

Bakterije lakše prodiru kroz oštećenu kožu, primjerice nakon ogrebotine, uboda insekta ili češanja. Veći rizik imaju djeca s atopijskim dermatitisom i drugim kožnim bolestima jer je kožna barijera oslabljena.

Ipak, impetigo se može pojaviti i na potpuno zdravoj koži.

Kako izgleda?

Postoje dva glavna oblika impetiga.

Ne-bulozni impetigo

Najčešći je oblik. Počinje kao mala crvena promjena, mjehurić ili površinska ranica koja može puknuti i potom se prekriti karakterističnom žućkastom krustom.

Najčešće se javlja na licu, osobito oko nosa i usta, te na rukama i nogama, ali može zahvatiti bilo koji dio kože. Svrbež i osjetljivost obično su blagi.

Bulozni impetigo

Kod ovog oblika nastaju veći, mlohavi mjehuri ispunjeni tekućinom koji lako pucaju. Ovaj oblik uzrokuje Staphylococcus aureus i češći je kod male djece.

Ektima – dublji oblik infekcije

Ektima je dublji oblik impetiga koji zahvaća dublje slojeve kože. Nastaju bolnije, dublje ranice prekrivene debljom krastom. Za razliku od površinskog impetiga, ektima može nakon cijeljenja ostaviti ožiljak.

Kako se prenosi?

Impetigo se najčešće prenosi izravnim kontaktom sa zaraženom kožom, ali se bakterije mogu prenijeti i preko ruku, ručnika, odjeće, posteljine i drugih predmeta koji su bili u kontaktu s ranicama.

Češanjem dijete može prenijeti bakterije na druge dijelove vlastite kože, zbog čega se promjene mogu brzo širiti.

Kako se postavlja dijagnoza?

U većini slučajeva dijagnoza se postavlja pregledom kože i dodatne pretrage nisu potrebne.

Bris kože nije potreban kod svakog djeteta. Liječnik će procijeniti treba li dodatna obrada ako se infekcija ponavlja, klinička slika nije tipična ili nema očekivanog odgovora na liječenje.

Važno je znati da nije svaka ranica ili krasta impetigo. Kod dvojbe je potreban pregled pedijatra.

Kako se liječi?

Liječenje ovisi o broju i proširenosti promjena, obliku infekcije i općem stanju djeteta.

Kod manjeg broja lokaliziranih promjena može biti dovoljna lokalna antibiotska terapija, dok kod proširenije infekcije ili određenih oblika bolesti liječnik može preporučiti antibiotik na usta.

Antibiotik se ne bi trebao koristiti na svoju ruku. Ne treba koristiti ostatke prethodno propisane terapije niti liječiti svaku promjenu na koži antibiotikom.

Uz odgovarajuće liječenje poboljšanje se najčešće vidi tijekom nekoliko dana.

Što roditelji mogu učiniti kod kuće?

Nekoliko jednostavnih mjera pomaže spriječiti širenje infekcije:

redovito prati ruke djeteta i ukućana
držati nokte kratkima i spriječiti češanje
ne dirati ranice
ne dijeliti ručnike, odjeću i druge osobne predmete
redovito prati ručnike, odjeću i posteljinu
održavati zahvaćenu kožu čistom
prema preporuci liječnika prekriti promjene kada je to moguće.

Kod djece s atopijskim dermatitisom važna je i redovita njega kože.

Što s vrtićem i školom?

Dok se ne započne odgovarajuće liječenje, dijete treba izbjegavati bliski kontakt s drugom djecom.

Povratak u vrtić ili školu ovisi o općem stanju djeteta, proširenosti promjena, mogućnosti njihova prekrivanja i pravilima konkretnog kolektiva.

Ako je liječenje započeto, dijete se dobro osjeća i promjene se mogu odgovarajuće prekriti, povratak je najčešće moguć relativno brzo. Kod većeg broja promjena najbolje je o povratku razgovarati s pedijatrom.

Kada se javiti pedijatru?

Ako primijetite promjene koje bi mogle odgovarati impetigu, preporučljiv je pregled pedijatra radi potvrde dijagnoze i procjene liječenja.

Posebno se treba javiti ako se promjene brzo šire, pojavljuju se novi mjehuri ili ranice, dijete ima temperaturu, promjene su izrazito bolne ili otečene, nalaze se u blizini oka ili nema poboljšanja nakon početka liječenja.

Može li impetigo imati komplikacije?

U većini slučajeva impetigo se izliječi bez posljedica i površinske promjene ne ostavljaju ožiljke.

Rijetko se infekcija može proširiti u dublje slojeve kože i uzrokovati celulitis. Kod streptokoknog impetiga vrlo rijetko mogu nastati i bubrežne komplikacije. Dublji oblik infekcije, ektima, može ostaviti ožiljak.

Najčešća pitanja roditelja

Smije li se dijete kupati?
Da. Kožu treba održavati čistom, ali bez grubog trljanja. Ručnik koji koristi dijete ne treba dijeliti s drugima.
Može li dijete ponovno dobiti impetigo?
Da. Preboljeni impetigo ne pruža trajnu zaštitu od nove infekcije.
Je li impetigo opasan?
U najvećem broju slučajeva nije. Impetigo je površinska bakterijska infekcija kože koja se uspješno liječi, a komplikacije su rijetke.
Koliko brzo se koža počinje oporavljati?
Uz odgovarajuće liječenje, promjene se obično počinju smirivati tijekom nekoliko dana. Ranice se postupno suše i zacjeljuju, no koži može trebati nešto više vremena da se potpuno oporavi. Ako se pojavljuju nove promjene ili nema poboljšanja nakon nekoliko dana liječenja, potrebno je ponovno se javiti pedijatru.
Smije li se dijete kupati?
Da. Kožu treba održavati čistom, ali bez grubog trljanja. Ručnik koji koristi dijete ne treba dijeliti s drugima.
Može li dijete ponovno dobiti impetigo?
Da. Preboljeni impetigo ne pruža trajnu zaštitu od nove infekcije.

Što je najvažnije zapamtiti?

Impetigo je česta i zarazna bakterijska infekcija kože koja se u većini slučajeva uspješno liječi.

Ako primijetite ranicu ili mjehurić koji se širi i prekriva karakterističnom žućkastom krustom, osobito ako se pojavljuju nove promjene, javite se pedijatru radi pregleda.

Do pregleda je važno ne dirati i ne češati ranice, redovito prati ruke te ne dijeliti ručnike i druge osobne predmete.

Nemojte samoinicijativno koristiti antibiotik ili ostatke prethodne terapije.

Primijetili ste promjene na koži djeteta koje bi mogle upućivati na impetigo?

Za sigurnu dijagnozu i odgovarajuće liječenje javite se našem timu pedijatara u Poliklinici Salvea.

Naručite dijete na pregled klikom na link.

The post Impetigo kod djece first appeared on Poliklinika Salvea.

Zašto neke bebe odbijaju potrbušni položaj?

Tea Horvat — Tue, 18 Aug 2026 08:11:40 +0000

Potrbušni položaj jedna je od prvih aktivnosti kroz koju beba razvija kontrolu glave, stabilnost trupa, oslonac na rukama i priprema se za okretanje, puzanje i druge motoričke vještine.

Ipak, nisu sve bebe u tom položaju jednako zadovoljne. Neke mirno promatraju okolinu, dok druge gotovo odmah počnu plakati ili se izvijati. Roditelji tada često zaključe da njihova beba jednostavno ne voli biti na trbuhu.

Međutim, otpor prema potrbušnom položaju često ima konkretan uzrok.

Jedan od njih može biti napetost mišića vrata. Ako je pokret glave ograničen ili zahtijeva veći napor, beba će se brže umoriti i položaj će joj postati neugodan. Slična situacija može se vidjeti kod izraženije asimetrije, kada beba češće okreće glavu na jednu stranu ili više koristi jednu polovicu tijela.

Kod pojedinih beba problem predstavlja način na koji raspoređuju težinu tijela. U kvalitetnom potrbušnom položaju težina se postupno prenosi prema zdjelici i natkoljenicama. Time se rasterećuje gornji dio tijela pa beba lakše podiže glavu i oslanja se na ruke.

Ako težina ostaje na prsnom košu i ramenima, prednji dio tijela mora podnijeti znatno veće opterećenje. Budući da beba istovremeno mora svladavati i silu gravitacije, podizanje glave i oslonac na rukama postaju izrazito zahtjevni. Posljedica su često izvijanje, koprcanje i plač.

Otpor prema potrbušnom položaju može biti povezan i s refluksom ili nelagodom nakon hranjenja. U takvim situacijama pritisak na trbuh može pojačati simptome, zbog čega je preporučljivo pričekati neko vrijeme nakon obroka prije postavljanja bebe na trbuh.

Važno je naglasiti da cilj nije produživati vrijeme provedeno u potrbušnom položaju pod svaku cijenu. Mnogo je važnije procijeniti zbog čega je taj položaj bebi težak. Kada se prepozna uzrok, moguće je prilagoditi način postavljanja, odabrati odgovarajuće aktivnosti ili, prema potrebi, uključiti neurorazvojnu terapiju.

Ako beba pri svakom pokušaju boravka na trbuhu intenzivno plače, izrazito se izvija, koristi pretežno jednu stranu tijela ili ne uspijeva ostvariti oslonac na rukama, preporučuje se stručna procjena motoričkog razvoja. Ranim prepoznavanjem teškoća moguće je pravodobno usmjeriti razvoj i spriječiti stvaranje nepoželjnih obrazaca pokreta.

Potrbušni položaj ne bi trebao biti borba. Kada beba ima odgovarajuće preduvjete za kretanje, upravo taj položaj postaje jedno od najvažnijih mjesta za razvoj novih motoričkih vještina.

Ako primjećujete da vaša beba teško podnosi potrbušni položaj, intenzivno plače, izvija se ili češće koristi jednu stranu tijela, stručna procjena može pomoći otkriti zbog čega joj je taj položaj zahtjevan.

Javite nam se u Polikliniku Salvea putem linka i dogovorite procjenu motoričkog razvoja vaše bebe.

The post Zašto neke bebe odbijaju potrbušni položaj? first appeared on Poliklinika Salvea.