Je li živahan i neposlušan ili ima teškoća s pažnjom i hiperaktivnost?

Svjetlana Salkićević Pišonić — Wed, 06 Nov 2024 10:28:08 +0000

P oremećaj pažnje i/ili hiperaktivnosti – tzv. ADHD (eng. Attention defficit and/or hyperactivity disorder) neurorazvojni je poremećaj čija se dijagnoza najčešće postavlja u nižim razredima osnovne škole. Roditeljima je često teško odrediti je li ponašanje njihova djeteta izvan očekivanog za neku dob, posebno ako im sumnju na teškoće prvi puta postavi netko iz sustava odgoja i obrazovanja.

Koji su kriteriji za određivanje dijagnoze?

U Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (5. izdanje) koji je osnova za postavljanje dijagnoza svih psiholoških poremećaja, pobrojano je 9 simptoma nepažnje i 9 simptoma hiperaktivnosti, koji se moraju javiti u određenom broju i prije 6 godina starosti te u raznim životnim okruženjima da bi se dijagnoza mogla postaviti. Neka djeca imaju samo teškoće nepažnje, neka samo hiperaktivnosti, dok neki imaju oboje. Dijete koje je izrazito nemirno samo kod kuće, dok to ne primjećuju u vrtiću, školi ili kod bake, vjerojatno nema hiperaktivnost koja se veže uz ADHD, nego je takvo ponašanje rezultat interakcije roditelja i djeteta. Dijete koje kod kuće rijetko završi započetu aktivnost, izrazito je neuredno i često zaboravlja gdje je što ostavilo, a to se vidi i u školi i na slobodnim aktivnostima, vrlo vjerojatno ima manje ili više izražene teškoće nepažnje koje mogu upućivati na ADHD – nepažljivi tip.

Kako se postavlja dijagnoza?

U postavljanju dijagnoze psiholozi koriste razne metode: provode klinički intervju sa roditeljima i djecom, primjenjuju psihološke testove kod djece, a roditelji ispunjavaju upitnike o dječjem ponašanju. Također, ponekad se traže podaci i od učitelja ili odgajatelja, kako bi se usporedilo ponašanje djece u raznim okolinama.

Kako mogu pomoći djetetu?

U osnovi ADHD-a se nalaze teškoće izvršnih funkcija, koje obuhvaćaju različite najsloženije sposobnosti koje omogućuju da postavljamo ciljeve, određujemo načine postizanja tih ciljeva, pratimo našu izvedbu i prilagođavamo se promjenjivim uvjetima u okolini. Kako bi pomogli djetetu sa teškoćama moramo biti svjesni da im je potrebna pomoći u razvoju tih sposobnosti: naučiti ih postavljati ciljeve, načine na koje mogu cilj ostvariti, kako se usmjeriti na određeni put i zadržati na tom putu unatoč mnogim distrakcijama. To ponekad znači pobrinuti se prvo privući pažnju djeteta prije nego mu dajte upute ili pomoći mu u planiranju učenja i pisanja zadaće u nekom vremenskom okviru ili pak zajedno s djetetom sjediti i vraćati ga na zadatak kada mu pažnja počne lutati.

Što ako slične teškoće primjećujem kod sebe?

Prema dostupnim istraživanjima, ADHD je češći kod djece čiji se roditelji također nose sa dijagnozom, bila ona prepoznata ili ne. Prednost toga je što možete bolje razumjeti s kojim se izazovima vaše dijete nosi, kao i koji ga čekaju u budućnosti, te mu možete pomoći da se sa njima što uspješnije izbori. Kako je vidljivo, odgovor na početno pitanje nije jednostavan i zahtijeva angažman stručnjaka kako bi procijenio s kolikim se izazovom dijete nosi te kako se s njime primjereno nositi.

Ako sumnjate na ADHD kod svog dijeteta, obratite se stručnjacima, psiholozima Poliklinike Salvea koji će vas savjetovati i pomoći djetetu, ali i vama.

The post Je li živahan i neposlušan ili ima teškoća s pažnjom i hiperaktivnost? first appeared on Poliklinika Salvea.

Kako se djevojčice odgajaju u snažne žene

Svjetlana Salkićević Pišonić — Mon, 04 Mar 2024 08:55:30 +0000

Svijet u kojem živimo prepun je izazova za naše mentalno zdravlje. Psihološke bolesti poput anksioznosti i depresije problem sve većeg dijela populacije i roditelji se s pravom pitaju kako pomoći djeci. Kako unatoč svim izazovima odgojiti ljude koji se sa životnim izazovima nose na psihološki zdrav način?

Roditelji djevojčica susreću se i sa specifičnim izazovima

Roditeljima djevojčica to posebno može predstavljati veliki izazov, jer je ženska uloga u društvu ponekada kontradiktorna. Generacije žena mogu posvjedočiti kako su kroz život osjećale različite pritiske okoline. Društvo je tako pred žene stavilo težak zadatak.

Žene bi u isto vrijeme trebale biti samouvjerene, skromne, suosjećajne, akademski uspješne, socijalno spretne, svjesne svojeg izgleda, ali njime ne biti okupirane. Pored toga trebale bi uspješno savladavati svaki negativni ishod, što bi značilo da iz izazovnih životnih perioda izađu uvijek jače i sa više znanja. Sada kada smo postavili cilj, pogledajmo što kao roditelji možemo učiniti da djevojčicama u tome pomognemo.

Djetinjstvo nas oblikuje

Istraživanja i praksa pokazuju da se temelj načina na koji doživljavamo sebe, svijet u kojem živimo i nas u tom svijetu postavlja još u djetinjstvu.

Tako što od najranijeg djetinjstva učimo od roditelja ili drugih primarnih skrbnika. Kao djeca, učimo promatrajući ponašanje i usvajajući obrasce. Na primjer, na temelju toga kako se ponašaju prema nama, ali i kako se oni sami nose sa svakodnevnim životom možemo izgraditi sliku o sebi i našem okruženju.

Ako odrasla osoba učestalo upozorava dijete na mogućnost pada s penjalice, neka će djeca s vremenom razviti strah i početi izbjegavati penjalicu. Jednako tako, ako roditelji imaju sklonost umanjivati svoj uspjeh, dijete uči kako je primjereno svoje uspjehe pripisivati sreći ili drugima. Dijete na taj način odrasta bez sposobnosti da samo vrednuje svoje uspjehe i prepozna vlastite vrline i vještine.

Koje vještine razvijati?

Manjak ovih vještina u odrasloj dobi može rezultirati time da osoba ne zna prepoznati svoju vrijednost, validirati vlastite uspjehe, preuzeti odgovornost. Sve to može dovesti do toga da osoba ne ostvari svoj puni potencijal.

Kako pomoći djevojčicama da razviju vještine i način razmišljanja koji će ih graditi i osnažiti u odrasloj dobi.

Pohvalite ih kada su nešto dobro napravile, ali neka to bude primjereno izazovu koji su savladale. Neka se pohvala ne pretvori u materijalni dobitak, već u osjećaj zadovoljstva zbog dobro obavljenog zadatka.
Dajte im priliku da same rješavaju svoje probleme. Svaki riješeni problem, bio on uspješan ili ne, iskustvo je iz kojeg učimo i nakon kojeg znamo svoje granice. Nitko se nije rodio znajući riješiti svaki izazov koji se pred njime našao već smo naučili razne vještine savladavanja problema.
Učite ih tražiti pomoć kada im je potrebna. Svi mi kroz život učimo i povremeno nam je pomoć potrebna, a djeca trebaju naučiti prepoznati svoje granice kako ne bi odustala prerano niti čekala predugo da pomoć potraže.
Potaknite ih na suočavanje sa strahovima, u sigurnim uvjetima, uz vaš nadzor i podršku, kako bi znale da se sa strahom mogu suočiti i da ih ne treba izbjegavati. Imajte na umu da učestalo izbjegavanje izvora straha potvrđuje kako smo preslabi da bi se sa njime suočili.
Učite ih da svoje uspjehe pripisuju svojim sposobnostima, a ne sreći i drugim osobama. Ako je dijete dobilo pohvalu na treningu ili dobru ocjenu, neka to postignuće pripiše svojoj marljivosti i upornosti, a ne raspoloženju nastavnika ili laganom gradivu.
Učite djecu da su dijeljenje i briga za druge pozitivne osobine, ali da u tome trebamo slušati i vlastite potrebe te ne ići preko sebe da bi ugodili drugima. Posebno ako se u nama oko toga stvara nelagoda. Ponekad je potrebno reći ne drugima kako bismo zadržali svoj mir ili nastavili raditi nešto što volimo.
Ohrabrujte ih u školskom radu, potičite da budu marljive i ustrajne te da daju sve od sebe kako bi savladale nešto što im je teško.
Potaknite ih da isprobaju sve što ih zanima, neka isprobavanjem nauče što vole, a što ne vole, što žele i što ne žele. Naravno, izazovi trebaju biti primjereni njihovoj dobi i mogućnostima, u čemu im kao roditelji morate pomoći.
Na vlastitom primjeru pokažite što znači prihvaćanje svojeg tijela i izgleda.
Učite ih važnosti zdrave prehrane, tjelesne aktivnosti i odmora, kako bi bile zdrave i imale snage za sve izazove.
Potaknite ih na suradnju i igru s dječacima i djevojčicama, kako bi imale prilike isprobavati različite aktivnosti, vježbati socijalne vještine i pronaći nešto ili nekoga tko im se sviđa – ili im može biti dobar prijatelj.

Budite svjesni da će baza koju sada s njima postavljate biti temelj na koji će se njihova iskustva dalje nadograđivati.

Također, vjerujemo da je nepotrebno navoditi, isti su savjeti primjenjivi i u odgoju dječaka.

The post Kako se djevojčice odgajaju u snažne žene first appeared on Poliklinika Salvea.

Svjetlana Salkićević Pišonić - Poliklinika Salvea