Od gugutanja do prve riječi: Što ako dijete kasni s govorom?
Prije nego što dijete počne izgovarati prve riječi sa značenjem, ono na razne načine pokušava prenijeti svoju poruku osobi s kojom komunicira.
Važno je prepoznati rane oblike komunikacije i prediktore pojave prve riječi, jer oni pokazuju da se dijete razvija u smjeru razumijevanja okoline, svijeta oko sebe te jezika kojim je okruženo.
Komunikacija s namjerom
Tzv. intencijska komunikacija (komunikacija s namjerom da se poruka prenese drugoj osobi) pojavljuje se i prije prve godine života.
U tom razdoblju dijete počinje koordinirati pažnju između predmeta i osobe – što je jedan od ključnih preduvjeta za pojavu prve riječi.
Ova vještina naziva se združena pažnja i najčešće se javlja oko 9. mjeseca života.
Primjer:
Dijete vidi igračku koja mu je izvan dosega. Pogleda igračku, zatim roditelja, pa opet igračku. Zatim pruži ruku prema njoj i pogleda roditelja kao da kaže: „Želim tu igračku!“. Tada dijete pokazuje da razumije da njegova poruka ima učinak na drugu osobu – da može „zatražiti“ pomoć i očekivati odgovor.
Rana komunikacijska sredstva
Komunikacijska sredstva su svi načini na koje dijete može prenijeti poruku svojoj okolini. Najčešća sredstva koja se pojavljuju u ranoj dobi, prije pojave prve riječi (i zajedno s njom), su: glasanje, pogled i geste.
U dobi od 8 do 9 mjeseci možemo početi primjećivati:
- promjene u intonaciji glasanja (npr. dijete „protestira“ s drugačijim tonom nego kad se raduje),
- pojavu tzv. žargonskog izraza — dijete „priča svojim jezikom“, melodično, ali bez pravih riječi,
- upotrebu pogleda za usmjeravanje pažnje (npr. dijete pogleda osobu koja drži igračku, zatim predmet, pa opet osobu),
- upotrebu gesti: odgurivanje (kad nešto ne želi), davanje igračke (kad želi da se netko uključi u igru), povlačenje roditelja za ruku, pokazivanje kažiprstom, gesta „digni me“.
Primjeri iz svakodnevice:
- Dijete gurne žlicu kad ne želi više jesti – to je komunikacija „dosta je“.
- Pruži vam igračku i pogleda vas u oči – „vidi što imam!“
- Pokazuje prstom kroz prozor dok guguće – „pogledaj, pas!“
Ako vam dijete ponekad donese igračku samo da vam je pokaže, a zatim zadovoljno ode, to znači da komunicira s namjerom, a ne samo da traži nešto. To je važan razvojni korak!
Kombiniranje komunikacijskih sredstava
U ranom razvoju komunikacije dijete se najčešće oslanja na geste ili kombinaciju gesti i glasanja. Geste popunjavaju „prazninu“ dok dijete još ne govori.
Čak i ako se pojava prve riječi ili širenje rječnika odgađa, važno je obratiti pažnju na bogatstvo gesti koje dijete koristi i na to gleda li osobu u lice dok ih koristi.
Djeca često uspješno kombiniraju geste i pojedine riječi, čime jasno izražavaju svoje namjere.
Primjeri iz svakodnevice:
- Dijete kaže „mama“ i pruži čašu – znači „mama, daj piti“.
- Kaže „tata“ i maše rukom – „tata, pa-pa“.
- Kaže „ne“ i odmahne glavom – pojačava poruku i pokazuje razumijevanje značenja.
Oko 12. mjeseca javljaju se složenije geste poput „piti“, „voziti“, „jesti“, „pa-pa“, „da“ i „ne“. Ako dijete kombinira riječi i geste (npr. baka + pa-pa), to je sjajan pokazatelj da se komunikacijske vještine razvijaju uredno, iako govor još nije potpuno izražen.
A što je s govorom?
Djeca urednog razvoja prolaze kroz određene faze u usvajanju govora:
- Vokalna igra i predkanoničko brbljanje (oko 5. mjeseca)
Dijete se igra svojim glasom – proizvodi zvukove poput „aaaa“, „guuu“, „eeeh“.
Primjer: Kad mu se obratite, ono „odgovori“ gugutanjem – to je početak dijaloga! - Kanonički slog (6. – 10. mjesec)
Kombinira suglasnike i samoglasnike (npr. mamama, bababa).
Iako riječi još nemaju značenje, dijete reagira na odobravanje i veselje roditelja.
Primjer: Kad izgovori „mamama“, a roditelj se nasmiješi i kaže „Da, mama!“, dijete uči da njegov zvuk izaziva reakciju i dobiva značenje. - Reduplicirano brbljanje i žargon (10. – 12. mjesec)
Dijete „priča svojim jezikom“, ima ritam i melodiju govora. Često „priča“ lutki, autiću ili mački, kao da vodi razgovor.
Primjer: Igra se s autićima i govori „brr-brr-brr“, ili stavlja lutku u krevetić i priča joj – to su preteče stvarnog govora. - Prva riječ (oko 12. mjeseca)
Dijete imenuje osobu, predmet ili situaciju. Jedna riječ može imati više značenja, ovisno o gesti, pogledu ili intonaciji.
Primjer: Riječ „mama“ može značiti „mama, dođi“, „mama, pogledaj“ ili „mama, pomozi“, ovisno o tonu i gesti.
Kada potražiti savjet logopeda?
Ako vaše dijete kasni u pojavi prve riječi, obratite pozornost koristi li druge oblike komunikacije – geste, pogled, glasanje.
Ako postoje određeni indikatori za pojavu prve riječi te djetetov cjelokupni razvoj ukazuje na uredan obrazac i uredno dostizanje razvojnih miljokaza, važno je poticati dijete na podržavajuć način kako bi se osigurali maksimalni uvjeti i prilike za pojavu govora.
Primjer:
Ako dijete ne govori, ali pokazuje, donosi predmete, gleda vas u oči i razumije jednostavne upute („daj mi loptu“), komunikacija se razvija – samo još nema prave riječi.
Ukoliko niste sigurni ostvaruje li vaše dijete svoje razvojne miljokaze ili želite naučiti kako ga dodatno poticati, možete dogovoriti savjetodavni razgovor s logopedom u Poliklinici Salvea ili ispuniti naš upitnik
Treba li Vaše dijete logopeda?
