Kako znati da dijete/adolescenttreba socijalno-pedagošku podršku?
Socijalno pedagoška podrška uključuje socijalno pedagoško savjetovanje, procjenu i savjetovanje roditelja. Socijalni pedagog radi s djecom i mladima koji pokazuju rizik za razvoj ili su već razvili neke od problema u ponašanju, bilo da se radi o internaliziranim ili eksternaliziranim problemima u ponašanju.
Tko i u kojim situacijama se može obratiti socijalnom pedagogu?
- koji se povlače (manje komuniciraju s prijateljima/roditeljima/obitelji)
- pokazuju izražene strahove koji nisu razvojno očekivani (npr. školske fobije)
- iskazuju pojedina neprimjerena ponašanja (laganje, kršenje pravila, imaju poteškoće u odnosu s vršnjacima/braćom i sestrama
- koji imaju poteškoće pri sklapanju i održavanju prijateljstava (osnaživanje socijalnih vještina i vještina asertivnosti)
- koji imaju poteškoće sa samopouzdanjem, poteškoće spavanja i jedenja, poteškoće u koncentraciji ili pri učenju
- koji imaju poteškoće u obiteljskim odnosima i interakciji s roditeljima
- djeca i mladi koji su doživili velike promjene u životu (seoba, razvod roditelja, gubitak važne osobe)
- imate pitanja vezana za odgoj djece (postavljanje granica, pravila, dosljednost, usklađivanje odgojnih stilova s parterom/drugim članovima obitelji)
- sumnjate ili je utvrđeno da je vaše dijete/adolescent razvio ili razvija štetne posljedice povezane s prekomjernim i problematičnim korištenjem interneta i digitalnih tehnologija
- vaše dijete izloženo vršnjačkom nasilju bilo kao žrtva ili ono koje vrši nasilje
- teško se nosite s izazovima adolescencije
Što je terapija igrom?
Igra je prirodni način na koje dijete istražuje, uči i razumije svoju okolinu, ali i stvarnost i maštu. Igra je središnji dio razvoja u djetinjstvu te utječe na razvoj emocionalnih i kognitivnih sposobnosti djeteta.
Terapija igrom je oblik terapije koji se prvenstveno koristi za djecu. Djeca ponekad nisu u stanju procesuirati vlastite emocije ili artikulirati probleme roditeljima ili drugim odraslim osobama. Kroz igru s djetetom terapeut promatra i stječe uvid u djetetove probleme. Terapeut tada može pomoći djetetu u istraživanju emocija i suočavanju s neriješenom traumom. Kroz igru djeca mogu naučiti nove mehanizme suočavanja i kako preusmjeriti neprikladna ponašanja.
