Ključne točke:

• Adolescencija predstavlja zahtjevno razdoblje u procesu odrastanja u kojem preko 50% mladih doživljava usamljenost koja može imati trajnije posljedice na mentalno zdravlje mladih
• Kronična usamljenost povećava rizik od: depresije, anksioznosti i suicidalnih ideja, što se proteže u odraslu dob.
• Mladi snažnije reagiraju na stres i teže se nose s njim tijekom puberteta što može dovesti do socijalnog povlačenja (izdvajanja od vršnjaka i obitelji, izolacije), što potiče kroničnu usamljenost.
• Intervencije usmjerene na socijalne vještine, upravljanje stresom i obiteljsku podršku mogu prekinuti ciklus usamljenosti.

Zašto je usamljenost česta pojava u ovoj dobnoj skupini i koje su njene posljedice?

Adolescencija je obilježena brojnim razvojnim promjenama, tjelesnim i emocionalnim. Također je i  vrijeme kada  prijatelji i vršnjačke skupine dobivaju na važnosti i postaju središnji dio svakodnevnice mlade osobe.

Tinejdžeri su vrlo osjetljivi na  sve što se zbiva oko njih, često sebe uspoređuju s drugim mladima u njihovoj okolini.

Kada adolescenti sebe doživljavaju kao manje prihvaćene od drugih, može se pojaviti usamljenost. To se događa kroz različite načine, isključivanjem iz grupa, izoliranjem iz razgovora, izostavljanjem određenih osoba iz grupnih projekata u školi, širenjem lažnih informacija o drugima, itd. Osjećaju usamljenosti doprinose i socijalne mreže, iako je tehnologija učinila komunikaciju pristupačnijom, ona je također doprinijela osjećaju usamljenosti među adolescentima.

Društvene mreže često stvaraju iskrivljenu stvarnost u kojoj se čini da svi vode savršen život, zbog čega se adolescenti često osjećaju  neadekvatno. Komunikacija koja se odvija online daje lažni privid odnosa, bez realne razmjene iskustava putem kojih mladi razvijaju socijalne i emocionalne vještine. 

Usamljenosti doprinose i loši odnosi s roditeljima, mladi koji imaju slabiju komunikaciju s roditeljima se teže povjeravaju roditeljima. Usamljenost može značajno utjecati  i na školski uspjeh.  Adolescenti koji se osjećaju izolirano mogu imati poteškoća s koncentracijom na nastavi, sudjelovanjem u izvannastavnim aktivnostima ili traženjem pomoći kada je potrebna. To može dovesti do nižih ocjena i generalno slabijeg školskog uspjeha.

Kako pomoći mladima koji se osjećaju usamljeno?

Roditeljska podrška

Roditelji mogu igrati ključnu ulogu u pružanju podrške svojim adolescentima u suočavanju s usamljenošću potvrđujući njihove osjećaje, nudeći podršku te modelirajući zdrave odnose. Provođenje kvalitetnog vremena zajedno kroz zajedničke aktivnosti i obiteljske rituale, aktivno slušanje i poticanje otvorene komunikacije može ojačati obiteljske veze i pružiti osjećaj pripadnosti, potičući otpornost i emocionalnu dobrobit kod njihove djece.

Poticanje socijalnih vještina

Podučavanje adolescenata učinkovitoj komunikaciji, rješavanju sukoba, asertivnosti i empatiji može im pomoći da se samopouzdanije snalaze u svakodnevnim društvenim situacijama i grade jače veze sa svojim vršnjacima.

Poticanje zdrave upotrebe tehnologije

Razgovor s djetetom o opasnostima prekomjerne upotrebe društvenih mreža i poticanje uravnoteženog vremena provedenog pred ekranom može pomoći u ublažavanju negativnog utjecaja tehnologije na njihovo mentalno zdravlje i socijalnu dobrobit. Roditelji također mogu postaviti ograničenja vremena provedenog pred ekranom, poticati aktivnosti izvan mreže, promovirati otvorenu komunikaciju o online iskustvima i uspostaviti zone bez tehnologije u domu kako bi potaknuli zdrave tehnološke navike kod adolescenata.

Pružanje podrške za mentalno zdravlje

Potražiti stručnu pomoć za svog adolescenta ukoliko primjećujete da se povlači, ne uživa u aktivnostima u kojima je uživao prije, ne spominje i ne izlazi s prijateljima s kojima se ranije družio, odustaje od treninga.

Reference:

Hang, S., Jost, G. M., Guyer, A. E., Robins, R. W., Hastings, P. D., & Hostinar, C. E. (2024). Understanding the development of chronic loneliness in youth. Child Development Perspectives, 18, 44–53.