Noćno mokrenje u djece

Noćno mokrenje (enureza) je relativno čest poremećaj u dječjoj dobi, čak 20% djece u dobi do 5 godina mokri u krevet. Važno je prepoznati problem kod djeteta i poduzeti sve što je u skladu s današnjim smjernicama u dijagnostici i liječenju enureze, jer upravo enureza može biti uzrok psiholoških problema kod djece. To kod njih uzrokuje osjećaj srama, strah od zadirkivanja vršnjaka, pa ponekad i izbjegavanje izleta, kampiranja ili odlazaka kod prijatelja.

Upravo nesrazmjer između noćnog stvaranja mokraće i funkcionalnog kapaciteta mokraćnog mjehura je uzrok noćnom mokrenju, pri čemu dijete čvrsto spava i po navodu roditelja „ nemoguće ga je probuditi“. U procesu stvaranja mokraće važan je hormonski sustav i to prvenstveno antidiuretski hormon (ADH), koji utječe na bubreg tako da povećava reapsorcpiju vode i urin je ujutro koncentriran. Ukoliko taj mehanizam nije još dovoljno „sazrio“, stvara se više mokraće tijekom noći i količina mokraće premašuje kapacitet mokraćnog mjehura djeteta i dijete se pomokri u krevet noću.

Kod neke djece postoji smanjeni funkcionalni kapacitet mjehura za dob ili mogu imati prekomjernu aktivnost mišića detruzora u stijenci mjehura ( mišić u stijenci mokraćnog mjehura važan za rad mokraćnog mjehura) , pa ta djeca mogu mokriti i više puta tijekom noći.

Ponekad mogu imati i bjegove mokraće tijekom dana.

Dijete s primarnom enurezom nikada nije postiglo suhoću u trajanju od 6 mjeseci u kontinuitetu, a sa sekundarnom enurezom je ponovno počelo mokriti u krevet nakon što je bilo suho u kontinuitetu od 6 mjeseci.

Ako dijete ima samo noćno mokrenje, riječ je o monosimptomatskoj noćnoj enurezi, a ukoliko ima bjegove urina uz hitnost i manevre zadržavanja danju, radi se o nemonosimptomatskoj noćnoj enurezi.

Ta djeca imaju visoki prag buđenja i obično ih roditelji ne uspijevaju probuditi tijekom noći za odlazak na mokrenje.

Dodatni rizik za noćno mokrenje je i pozitivna obiteljska anamneza, te je rizik 45% da će dijete mokriti noću ukoliko je jedan roditelj imao isti problem, odnosno 80% ako su oba roditelja mokrila noću. Drugi rizik za noćno mokrenje je opstipacija kod djeteta, jer stolica u završnom dijelu crijeva vrši pritisak na mokraćni mjehur i smanjuje funkcionalni kapacitet mjehura, a peristaltika crijeva noću može djelovanjem na mišiće mjehura dovesti do potrebe za mokrenjem, koju djeca ne osjete.

Povećane tonzile u nekim slučajevima mogu dovesti do hrkanja i apneje u snu i zbog ometenog sna dovode do noćnog mokrenja.

Ukoliko dođe do sekundarne enureze u prethodno suhog djeteta, potrebno je isključiti infekciju mokraćnog sustava, učiniti šećer na tašte i isključiti šećenu bolest tip 1, psihološke uzroke i poremećaje mokrenja, ukoliko ima i simptoma dnevnog bijega urina.

Dijagnoza i obrada

Svakako treba prvo uzeti dobru anamnezu ( detaljne podatke s ciljanim pitanjima roditeljima o djetetu), pregled djeteta (pregled spolovila, neurološki pregled, lumbosakralni dio leđa).

Nalaz urina i urinokulture da isključimo infekciju mokraćnog sustava i pojavu glukoze u urinu, šećer na tašte iz krvi i ultrazvučni pregled mokraćnog sustava.

Roditelji budu zamoljeni da popune dnevnik pijenja i mokrenja kroz 48 h , s ciljem da dobijemo uvid u vrstu i količinu tekućine koju dijete uzima, kao i u frekvenciju mokrenja, funkcionalni kapacitet mokraćnog mjehura i količinu mokraće stvorene noću.

Nakon uvida u sve nalaze i popunjeni dnevnik pijenja i mokrenja, te eventualno dodatne pretrage kao što su mikciometrija ( pretraga kojom se određuje protok urina u jedinici vremena i određivanje rezidualnog urina kod djece sa dnevnim simptomima)  možemo odrediti vrstu liječenja.

U liječenju enureze možemo preporučiti desmopresin i enureza alarm aparat, pri čemu djelovanjem desmopresina smanjujemo količinu urina stvorenu noću i olakšavamo proces buđenja djeteta.

Enureza alarm se sastoji od detektora vlažnosti koji se stavlja u djetetovu pidžamu i alarma koji proizvodi snažan zvučni signal čim se detektor vlažnosti aktivira. Prilikom kontakta s vlagom urina, aktiviran je alarm koji probudi dijete te ono odlazi samostalno na zahod. Kroz nekoliko sljedećih dana ili tjedana dijete se uči buditi brže, sve dok u konačnici  ne nauči buditi se prije nego počne mokriti i prije oglašavanja alarma. Tada se dijete dosljedno budi svaki put kada ima potrebu odlaska na mokrenje. U konačnici će spavati bez mokrenja u krevet ili uopće bez potrebe odlaska na mokrenje tijekom noći. Potrebno je bar 3 mjeseca liječenja na ovaj način .Ukoliko dijete postigne 14 uzastopno suhih noći, možemo prestati s primjenom alarm aparata.