Ima li moje dijete alergijski rinitis?
V
rlo često nismo sigurni kako prepoznati alergijski rinitis kod svog djeteta ili mislimo da se radi o banalnim prehladama (recidivirajućim rinofaringitisima) koje su česte i ponavljaju se u dječjoj dobi najviše zbog normalnog sazrijevanja imunološkog sustava i izloženosti raznim uzročnicima u jaslicama ili vrtićima. Alergijski rinitis može ozbiljno ugroziti kvalitetu života djeteta, ali i roditelja i zato je ključno što ranije prepoznati i liječiti ovu bolest.
Alergijski rinitis je bolest nosa uzrokovana upalom nosne sluznice ovisnom o imunoglobulinu E (IgE) i nastalom nakon izlaganja alergenu. Sama riječ alergija dolazi od grčke riječi αλλος („drugi“) i εργου („djelovanje“), uveo ju je u stručnu literaturu austrijski pedijatar profesor Clemens von Pirquet 1906. godine kao sposobnost organizma da specifično ali „drugačije“ djeluje na vanjsku stimulaciju.
Ova bolest pojavljuje se najčešće kod genetski predisponiranih organizama i često je udružena s drugim bolestima alergijskog porijekla kao što su: astma, konjunktivitis, atopijski dermatitis i sve učestalije alergije na pojedine alimentarne alergene. Postoji i povezanost između težine i kontrole rinitisa i astme. Nasljedni karakter alergijskog rinitisa pokazan je u brojnim studijama, a recentna genetska istraživanja najviše se baziraju na istraživanju gena koji sudjeluju u imunološkom odgovoru, bilo da su specifični ili ne za alergene, i na istraživanju citokina.
Alergijski rinitis je bolest nosa uzrokovana upalom nosne sluznice
Prema podacima iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) alergijske bolesti su treće po učestalosti od svih kroničnih bolesti kod odraslih te prve kod djece. Simptomi rinitisa u predškolskoj dobi, nevezani uz prehladu, javljaju se kod 48% djece.
Prevalencija alergijskog rinitisa kod djece u Hrvatskoj iznosi oko 16-17% i razlikuje se u različitim regijama sa nešto većom u primorskoj Hrvatskoj. Genetska predispozicija razvoja alergija nazvana atopija bazira se na velikom broju gena što objašnjava i njezinu kompleksnost. Dijete oba roditelja alergičara ne mora biti alergičar i obrnuto dijete roditelja koji nemaju alergiju može imati alergijski rinitis.
Incidencija alergijskog rinitisa raste, a uzroci tog porasta povezuju se sa smanjenom učestalošću infekcija zbog poboljšanja higijene osobito u zapadnom svijetu, povećanom potrošnjom antibiotika, pogoršanom prehranom bogatom zasićenim masnim kiselinama i šećerom (fast food) te izloženosti pasivnom pušenju.
Na trajni alergijski rinitis, povezan sa kućnom prašinom i grinjama, najčešće posumnjamo ako su simptomi prisutni cijele godinu uz pojačanje simptoma tijekom jeseni i proljeća, a na povremeni ili sezonski alergijski rinitis ukoliko se simptomi javljaju tijekom proljeća i ljeta i vezani su uz izloženost peludi.
Osnovni simptomi alergijskog rinitisa su začepljenje nosa, bistra sekrecija iz nosa, napadi kihanja i svrbež nosa. Kod djece, vodenasta sekrecija, tikovi ušmrcavanja i češkanje nosa najznačajniji su za dijagnozu. Oftalmološki simptomi, svrbež oka, otoci kapka, suzenje i crvenilo češće su prisutni kod alergije na pelud i/ili životinjsku dlaku. Začepljeni nos zahtjeva disanje kroz usta što dovodi do drugih smetnji poput poremećaja sna, hrkanja, ispucanih usnica i neugodnog zadaha. Uvijek se pogoršava u ležećem položaju. Sekrecija iz nosa je bistra i vodenasta i količina izlučivanja varira tijekom dana.
Kihanje je jače izraženo ukoliko je prisutan alergen, dakle ukoliko je dijete u kontaktu sa dlakom mačke na koju je alergično ili ako uđe u sobu u kojoj je upravo brisana prašina. Svrbež nosa djeca najčešće ne navode, ali roditelji primjećuju da dijete stalno grebe nos čak sa posljedičnim stvaranjem horizontalne bore kože neposredno iza nosnog vrška.
Kako prepoznati simptome alergijskog rinitisa kod djece
Kod djece s alergijskim rinitisom postoji i jedna nespecifična hiperreaktivnost sluznice nosa s pojačanim odgovorom u nosu na normalne podražaje poput hladnog zraka ili iritirajućih tvari poput papra, plinova suzavaca i sl.
Sekrecija iz nosa, svrbež nosa i kihanje smetaju djeci i roditeljima, ali na kvalitetu djetetovog života najviše utječe začepljenost nosa. Dijete počinje refleksno disati kroz usta, zrak se na taj način ne može utopliti, vlažiti niti odstraniti štetne čestice što je uloga nosne sluznice te disanje postaje glasno, osobito tijekom noći (hrkanje), usnice postaju suhe, a dijete ih nesvjesno vlaži lizanjem i stvara rane. Disanje kroz usta povećava mogućnost kolapsa stijenki ždrijela i dovodi do apneja tijekom sna.
Djetetovo spavanje tako postaje nedostatno, dijete je ili umorno tijekom dana ili hiperaktivno i razdražljivo sa poremećajem pamćenja i koncentracije što se manifestira lošijim rezultatima u školi.
Vrlo je važno odrediti težinu alergijskog rinitisa kod djeteta, a danas za to postoje posebni upitnici poput upitnika SFAR (Score for Allergic Rhinitis) prilagođenog za djecu. Ukoliko simptomi vrlo malo smetaju, dijete normalno spava, postiže normalne rezultate u školi i izvanškolskim aktivnostima radi se o blagom obliku alergijskog rinitisa, dok je teški oblik ukoliko simptomi dijete jako smetaju i poremećena je kvaliteta djetetovog života. Za razliku od odraslih osoba kronično nosno začepljenje kod djeteta može usporavati rast lica što je kod odraslih završeno. Zbog disanja kroz usta jezik je položen prema straga da uđe što više zraka, na taj način jezik ne stimulira poprečni rast nepca koje postaje sve šiljastije i tako može dovesti i do dentalnih poremećaja.
Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma koji se pogoršavaju izloženošću alergenima poput prašine, mačje dlake ili peludi te potvrđuju kožnim testom.
Izbjegavanje alergena, kao jedina metoda liječenja nije pretjerano učinkovita, osobito kod kućne prašine zbog velike raširenosti. Svakako se ipak preporuča redovito pranje zidova i podova, izbjegavanje tepiha, redovito pranje zavjesa i jastučnica osobito kod djece koja uz alergijski rinitis boluju i od astme.
Kao prva linija liječenja povremenog i trajnog alergijskog rinitisa kod djece koriste se intranazalni koritikosteroidi (od 3 god.) i kombinacija intranazalnog kortikosteroida sa antihistaminikom (od 12 god.).
Kod manjeg djeteta (od 1 god.) koriste se oralni antihistaminici u obliku sirupa, koji se mogu koristiti i kao prva linija ukoliko je želja roditelja ili bolesnika da se liječenje ostvaruje peroralnim putem, a može se kombinirati i sa intranazalnim kortikosteroidom.
Specifična imunoterapija (sublingvalno ili subkutano) kod djece indicirana je obično za alergije na grinje i pelud i odvija se u dvije faze: inicijalna sa progresivnim povišenjem doza alergena i faza održavanja koja traje 3-5 godina.
Imunoterapija je posebno značajna kod djece radi modifikacije prirodnog tijeka alergije pa tako može dovesti do izbjegavanja novih senzibilizacija i pojave astme.
Preporuča se kod srednje teškog i teškog alergijskog rinitisa, sa ili bez astme, koji nije moguće kontrolirati standardnom terapijom obično od 5 godine života. Kirurški zahvat preporuča se samo ako postoji nezavisna rinosinusna patologija poput mehaničke opstrukcije zbog pomaknute nosne pregrade ili izrazito uvećanje donjih nosnih školjki bez poboljšanja na intranazalne sprejeve.
Alergijski rinitis kod djece je vrlo važan problem jer utječe na kvalitetu života djeteta, cijele obitelji, ali i na kontrolu astme ukoliko su bolesti udružene. Dijagnoza se jednostavno postavlja razgovorom sa roditeljima i djetetom, kliničkim pregledom i alergijskim testovima, liječenje je vrlo jednostavno i učinkovito, a pojavom molekularne alergologije i jednostavne, djetetu prilagođene, sublingvalne imunoterapije, zakoračili smo u modernu i djetetu prilagođenu sferu liječenja.
Obratite se našem timu, rezervirajte svoj termin i riješite sve nedoumice u vezi dijagnoze alergijskog rinitisa.
Javite nam se!
