Što je nesuicidalno samoozljeđivanje

Pojam nesuicidalno samoozljeđivanje (eng: non-suicidal self-injury ili NSII) se odnosi na ponašanje kojim osoba namjerno ozljeđuje vlastito tijelo, no pritom nema svjesne suicidalne namjere. Neka od tih ponašanja su npr. rezanje oštrim predmetom, spaljivanje ili udaranje što uzrokuje oštećenje tkiva te na njemu ostaju tragovi u vidu krvarenja, rana, ožiljaka ili modrica.

Nesuicidalno samoozljeđivanje najčešću pojavnost ima među tinejdžerima i adolescentskom populacijom. Iako se radi o nesuicidalnom ponašanju, treba mu pristupiti  kao ozbiljnom problemu jer je među mladima koji se samoozljeđuju puno veći postotak onih koji će pokušati samoubojstvo u odnosu na opću populaciju.

Simptomi samoozljeđivanja

• ožiljci, često raspoređeni u nekom uzorku
• svježe posjekotine, ogrebotine, modrice, tragovi ugriza i druge rane
• nošenje dugih rukava, nogavica ili šalova čak i kad je temperatura okoliša visoka
• držanje oštrih predmeta u blizini
• nagle promjene u ponašanju i emocijama
• poteškoće u međuljudskim odnosima
• osamljivanje i izolacija
• zaokupljenost bespomoćnošću i beznađem

Zašto se neki tinejdžeri samoozljeđuju

Mladi koji podilaze ovoj vrsti samodestruktivnog ponašanja izvještavaju kako im ono pomaže da se privremeno riješe negativnih stanja, osjećaja i misli kao što su npr. napetost, tjeskoba, uznemirenost, ljutnja, samokritičnost, ruminacije ili suicidalne misli. Ponekad se osjećaju tupo i odvojeno od sebe i od svijeta te navode kako ih osjećaj fizičke boli vraća u tijelo i u stvarnost. Ponekad je to način na koji će kazniti sami sebe ili je pak „rješenje“ za nošenje sa zahtjevnim međuljudskim odnosima.

Štetnost samoozljeđivanja

Iako samoozljeđivanje pomaže osobi da regulira raspoloženje, ono izaziva svojevrsnu ovisnost – mladi koji se samoozljeđuju teško mogu kontrolirati ovo ponašanje, često su zaokupljeni mislima o samoozljeđivanju i planiranjem istog. Ponavljanje ove vrste ponašanja kao reakcije na izloženost stresu, mladi opisuju kao nešto na što su navikli i što im je poznato i utoliko im je zahtjevnije usvojiti zdrave obrasce nošenja sa životnim izazovima.

Samoozljeđivanje ostavlja ožiljke na tijelu što osobu može izložiti neugodi zbog interesa ili reakcije socijalnog okruženja. Ponekad se rana može inficirati ili ozljeda može biti načinjena tako da zahtijeva medicinsku intervenciju. Još jednom valja napomenuti da je nesuicidalno samoozljeđivanje jedan od prediktora suicida.

Uloga art terapije u prevenciji i redukciji samoozljeđivanja

Art terapija pomaže pojedincu da kroz različite likovne medije izrazi svoje misli, osjećaje i potrebe. Unutrašnji sukobi koji mogu uzrokovati emocionalnu napetost, tjeskobu i različite fizičke simptome pronalaze u ovaj vrsti terapije način kanaliziranja – ono što se događa u unutrašnjem svijetu materijalizira se u likovnom radu te se na simboličan način odvaja od osobe koja sad svoj problem može sagledati kao promatrač. Art terapija pruža sigurno mjesto za izražavanje osobi (ili društvu) neprihvatljivih osjećaja poput bijesa, agresije i mržnje.

Neprepoznati i neizraženi ovi su osjećaji često u podlozi samoozljeđujućeg ponašanja jer se, okrenuti ka unutra, pretvaraju u autodestruktivne impulse. Osoba koja je u terapiji koristi likovni rad kao suučesnika u razgovoru s terapeutom, što olakšava osjećaj izloženosti u terapijskom odnosu.