Kad mama kaže može, a tata ne može: Kako različiti roditeljski stilovi utječu na partnerski odnos
Svi znamo onu staru izreku da djeca ne dolaze s uputama za upotrebu. No, rijetko tko nas upozori da ni naš partner ne dolazi s istim uputama za roditeljstvo kao mi. Dok smo bili samo par naše su se razlike možda činile zanimljivima, no onog trenutka kada u priču uđe dijete te razlike mogu postati pravi izazov. Često se događa da dvoje ljudi, koji se inače izvrsno slažu, uđu u sukob oko toga treba li djetetu odmah pomoći kad naiđe na prepreku ili ga pustiti da samo pokuša ili pak oko toga koliko slobode dijete treba imati. To je zato što svatko od nas u roditeljstvo ulazi s vlastitim “koferom” uvjerenja, stvorenim na temelju onoga kako su nas odgajali ili onoga što smo sami odlučili da je važno.
Četiri lica roditeljstva u vašem domu
Iako je svaki roditelj poseban, naši se pristupi najčešće vrte oko dvije osnovne stvari: koliko topline pružamo i koliko jasno postavljamo granice. Kombiniranjem ta dva sastojka najčešće prepoznajemo četiri osnovna stila roditeljstva:
Kod autoritarnog stila roditelj vjeruje u stroga pravila i poslušnost, često vođen logikom zato što sam ja tako rekao/la. S druge strane, popustljiv stil karakterizira roditelja koji želi da dijete bude sretno pod svaku cijenu pa teško govori Ne i često nema jasne granice. Postoji i ravnodušni stil gdje je roditelj emocionalno manje prisutan i postavlja malo zahtjeva. Ono čemu većina nas teži je autoritativan stil; to je ona zlatna sredina gdje postoje jasne granice, ali i puno topline, razgovora i uvažavanja djetetovih osjećaja.
Što se događa kada nismo usklađeni
Kada smo uvjereni da je naš način (kakav god bio) jedini ispravan, partnerovo ponašanje počinjemo gledati kroz povećalo. Umjesto saveznika, polako počinjemo vidjeti nekoga tko nam kvari posao. Budući da smatramo da je naš pristup najbolji za dijete, krećemo s prigovaranjem i kritiziranjem onog drugog čvrsto vjerujući da bi sve bilo lakše samo kada bi se on promijenio. Dom tada više ne vidimo kao mjesto za opuštanje već mjesto gdje smo stalno na oprezu – pazimo što će partner reći i tko će pobijediti u sljedećem neslaganju.
A djeca? Njima zapravo nisu problem različita pravila. Ona vrlo dobro znaju da kod bake I djeda vrijedi jedno, u vrtiću drugo, a kod kuće treće i tome se lako prilagode. Problem nastaje tek kada te razlike postanu izvor napetosti između roditelja. Dijete treba jasne putokaze kroz život, a kada se roditelji ne uvažavaju ti putokazi postaju nejasni. Dijete tada ne osjeća sigurnost granica već nesigurnost vašeg odnosa, a usput uči da je okrivljavanje onoga tko misli drugačije način rješavanja problema.
Kako se ponovno uskladiti
Izlaz iz tog začaranog kruga prigovaranja i dokazivanja tko je u pravu počinje promjenom fokusa. Umjesto trošenja energije na popravljanje partnerovog pristupa, pokušajte mu dopustiti da izgradi svoj vlastiti put s djetetom. Prirodno je da dijete sa svakim roditeljem ima drugačiji odnos, a djeca se mogu uspješno nositi s tim različitostima sve dok vide da se roditelji međusobno poštuju. Umjesto rasprave o metodama odgoja, pričajte o tome kakve ljude želite odgojiti. Kada se podsjetite da oboje želite najbolje za dijete, lakše ćete se dogovarati bez potrebe da netko mora pobijediti. Imajte na umu da sigurnost djeteta ne dolazi iz savršeno usklađenih pravila, već iz mira i prihvaćanja koje osjeti između vas dvoje.
