Bolovi u trbuhu kod djece
Bolovi u trbuhu su jedan od najčešćih simptoma u djece. Uzroci su brojni; uglavnom se javljaju u sklopu poremećaja funkcije probavnog sustava, ali nerijetko mogu ukazivati na bolest nekog drugog organskog sustava ili biti znak općeg poremećaja u organizmu.
Akutni i kronični bolovi u trbuhu
Bolovi se mogu javiti iznenada, biti kratkotrajni i brzo se povući, no s druge strane u djece se nerijetko javljaju bolovi koji su dugotrajni ili ponavljajući, najčešće u određenim intervalima. U tom slučaju nazivamo ih kroničnim bolovima u abdomenu. U literaturi se ovaj tip boli naziva rekurentna ili intermitentna abdominalna bol.
Uzroci bolova u abdomenu mogu biti brojni, ali prvenstveno je važno procijeniti kada je bol simptom ozbiljnog i potencijalno po život opasnog stanja koje zahtjeva hitnu intervenciju, ili je dio kliničke slike prolaznog benignog, najčešće prolaznog stanja.
Dijagnostički pristup
Za razjašnjenje etiologije uvijek trebamo uzeti detaljnu pedijatrijsku anamnezu, sa svim relevantnim podatcima. Zatim temeljito pregledati pacijenta po svim organskim sustavima, i na poslijetku, vođeni dobivenim podatcima, odlučiti se za ciljane pretrage kako bismo došli do dijagnoze i započeli liječenje.
Akutna bol u trbuhu
Akutna bol je najčešće benigno stanje sa samoograničavajućim tijekom.
Najčešći uzroci su:
- infektivne bolesti probavnog sustava uzrokovane virusom, bakterijom ili toksinom iz hrane
- opstipacija
Uzrok akutnih bolova može biti i izvan probavnog sustava, primjerice bol kod upale bubrega ili čak upale pluća, a mogu biti i opći simptom nekih bolesti, često kod streptokokne upale grla.
U slučaju akutne boli obično možemo odrediti točan trenutak kada je počela. U velikom broju slučajeva, gotovo u polovici, uzrok akutne boli se niti nakon temeljite evaluacije ne dozna.
Kirurški uzroci akutne boli
Kod akutnih bolova najbitnije je isključiti tzv. kirurško podrijetlo boli, odnosno stanja kod kojih je nužna hospitalizacija radi opservacije, a nerijetko i operativno liječenje. Primjeri takvih stanja su:
upala slijepog crijeva
invaginacija crijeva (kada se jedan dio crijeva uvuče u drugi)
Kod ovih stanja pacijenti su lošeg općeg stanja, zauzimaju antalgični položaj (prisilni položaj koji osoba instinktivno zauzme kako bi ublažila ili izbjegla bol) i ne dopuštaju pregled stjenke trbuha. Uz bolove se često javljaju i dodatni simptomi:
mučnina
povraćanje
inapetencija (nedostatak apetita)
povišena tjelesna temperatura
Ove pacijente treba ozbiljno shvatiti te ih uputiti na pregled dječjeg kirurga, koji će procijeniti potrebu za dodatnom dijagnostikom i eventualnom hitnom operacijom.
Kronični bolovi u trbuhu
Kronični bolovi u trbuhu najčešće se javljaju intermitentno, u intervalima kraćeg ili duljeg trajanja. Kako bi se zadovoljila definicija, epizode se moraju javiti u najmanje tri navrata tijekom razdoblja od tri mjeseca i ometati aktivnost bolesnika.
Ovi bolovi su čest izvor frustracije u obitelji i značajno utječu na svakodnevno funkcioniranje djeteta. Ipak, samo 5–10 % bolova ima podlogu u organskoj bolesti, dok je u većine djece bol funkcijska.
Funkcionalna bol u trbuhu
Pojam „funkcionalna“ često zbunjuje roditelje i djecu. Ovim se terminom označava bol u abdomenu koja je stvarna i dijete ju zaista osjeća, ali bez jasnog patološkog uzroka poput infekcije, anatomske malformacije, upale, metaboličkog ili drugog poremećaja.
Prema Rimskim kriterijima, bol mora trajati najmanje dva mjeseca prije postavljanja dijagnoze, javljati se barem četiri puta mjesečno, a nakon obrade se ne može u potpunosti objasniti nekim drugim zdravstvenim stanjem. Dobra paralela za ovu vrstu boli je glavobolja – bol je stvarna, ali često bez jasno vidljivog uzroka.
Mehanizam nastanka funkcionalne boli
Mehanizam nastanka funkcionalne boli nije u potpunosti razjašnjen. Radi se o multifaktorijalnom uzroku koji uključuje:
složenu interakciju gena i okoliša
promjene u crijevnoj mikrobioti
osobnost djeteta
prethodno proživljene stresne situacije
Smatra se da neka djeca imaju osjetljiviji enterički živčani sustav, koji ima dvosmjernu komunikaciju sa središnjim živčanim sustavom. Kada dođe do poremećaja u toj komunikaciji, javljaju se bolovi.
Djeca s funkcionalnim bolovima jače reagiraju na normalne fiziološke podražaje poput nadutosti ili pojačane peristaltike, koje druga djeca ne doživljavaju kao bolne. Također, pojačano reagiraju na psihički stres, anksioznost i razdvajanje od roditelja.
U nekim slučajevima prethodi početni događaj poput infekcije, alergije ili promjene mikrobiote, koji dovodi do senzibilizacije i kasnije preosjetljivosti. Psihosocijalni čimbenici, uključujući stres, anksioznost i depresiju, dodatno pridonose razvoju simptoma.
Učestalost
Funkcionalna bol u trbuhu vrlo je česta. Procjenjuje se da je učestalost na svjetskoj razini oko 13,5 %, nešto je češća kod djevojčica i kod djece s psihoemotivnim poteškoćama.
Upozoravajući simptomi – „crvene zastavice“
I roditelji i djeca često su zabrinuti da se u podlozi tegoba krije ozbiljna bolest. Zato je važno obratiti pozornost na upozoravajuće simptome i znakove koji zahtijevaju detaljniju dijagnostičku obradu:
krv u stolici
proljevi, osobito noću
uporno povraćanje
disfagija (otežano gutanje)
odinofagija (bolno gutanje)
nenamjerni gubitak tjelesne težine
zastoj u rastu
učestale afte
povišena tjelesna temperatura bez jasnog uzroka
anemija koja ne odgovara na terapiju
Pozitivna obiteljska anamneza, posebice za kronične upalne bolesti crijeva ili celijakiju, također može upućivati na organsku podlogu tegoba.
U nedostatku alarmantnih znakova, u pravilu je dovoljna osnovna laboratorijska obrada, često nadopunjena ultrazvukom abdomena i testiranjem na celijakiju. Opsežna testiranja ne poboljšavaju skrb niti zadovoljstvo pacijenata.
Liječenje funkcionalnih bolova
Već pri prvom susretu važno je djetetu i obitelji objasniti da se ne radi o teškoj bolesti, da su tegobe česte i da čak do 30 % djece ima slične probleme. Jednako je važno pokazati djetetu da mu vjerujemo i naglasiti roditeljima da dijete ne izmišlja tegobe.
Često se koristi rečenica:
„Znam da stvarno boli, ali ne brini – ne događa se ništa ozbiljno.“
Djeca su često anksiozna, a loša komunikacija ili pretjerivanje s pretragama mogu pogoršati simptome i dovesti do dodatne disfunkcije. Pristup usmjeren na obnovu svakodnevnog funkcioniranja i osnaživanje djeteta pokazao se najučinkovitijim.
Terapijske mogućnosti
razgovor i edukacija (često dovoljni bez lijekova)
dijetetski pristup, primjerice dijeta s niskim udjelom FODMAP ugljikohidrata kod djece s nadutošću (uz obvezan nadzor liječnika i dijetetičara)
povećan unos vlakana ili primjena nestimulativnih laksativa (npr. PEG-3350) kod opstipacije
nefarmakološki pristupi:
kognitivno-bihevioralna terapija
hipnoterapija
promjene životnog stila
vježbe za smanjenje stresa (yoga, meditacija)
Kada je potrebna proširena obrada?
Ako su prisutni upozoravajući simptomi, potrebna je šira dijagnostička obrada koja može uključivati:
mikrobiološke pretrage
slikovne metode (ultrazvuk, magnetska rezonanca, pasaža)
endoskopske pretrage (gastroskopija, kolonoskopija s biopsijom)
24-satnu pH-metriju s impedancijom
Opseg obrade ovisi o cjelokupnoj kliničkoj slici i procjeni nadležnog liječnika.
Zaključak
Bolovi u trbuhu kod djece česti su i u većini slučajeva nisu znak ozbiljne bolesti. Važno je prepoznati upozoravajuće simptome, ali i pružiti djetetu i obitelji razumijevanje, sigurnost i jasne informacije.
Funkcionalni bolovi su stvarni, no bez opasne podloge, te uz pravilan pristup i podršku većina djece uspješno prevlada tegobe i nastavlja svakodnevne aktivnosti bez ograničenja. U slučaju nedoumica, savjet s pedijatrom uvijek je najbolji korak.
