Moje dijete ima prekomjernu tjelesnu težinu – trebam li se zabrinuti?
Dokazano je da debljina narušava zdravlje i skraćuje životni vijek, a negativni učinci debljine nerijetko su prisutni već u dječjoj dobi.
Je li moje dijete pretilo?
Vizualna procjena stanja uhranjenosti vlastitog djeteta vrlo je subjektivna. Stoga je potrebno izračunati indeks tjelesne mase (ITM) na način da tjelesnu masu u kilogramima podijelimo s kvadratom tjelesne visine u metrima. Potom ITM djeteta usporedimo s ITM vršnjaka istog spola, temeljem čega možemo objektivno utvrditi je li dijete pretilo.
Budući da je za zdravlje osobito nepovoljno nakupljanje masnog tkiva u predjelu trbuha (tzv. centralna pretilost), važno je izmjeriti opseg struka te izračunati omjer opsega struka i tjelesne visine. Pritom treba znati da ukoliko je vrijednost veća od 0,5 već govorimo o prekomjernoj težini kod djeteta.
Uzroci debljine u dječjoj dobi
Proteklih desetljeća broj pretile djece je u stalnom porastu. Tom nesrazmjeru u velikoj mjeri pogoduju današnje okruženje i način života, no značajni su i genetski čimbenici koji sudjeluju u regulaciji osjećaja gladi, metaboličkih procesa i potrošnje energije.
Većina djece nema višak tjelesne težine zbog neke bolesti ili hormonskog poremećaja, već zbog nesrazmjera između unesene i potrošene energije.
Hormonski poremećaji – što je uzrok, a što posljedica pretilosti?
Prekomjerni prirast tjelesne mase rijetko je uzrokovan bolestima endokrinog sustava (smanjenom razinom hormona štitnjače – hipotireozom, povišenom razinom hormona nadbubrežne žlijezde – hiperkortizolizmom, nedostatkom hormona rasta – hiposomatotropizmom, nedostatkom spolnih hormona – hipogonadizmom, neprikladno povećanim lučenjem inzulina – hiperinzulinizmom).
S druge strane, sama debljina može utjecati na funkciju endokrinog sustava i dovesti do abnormalnosti rezultata hormonskih pretraga. Tako se primjerice u pretile djece koja nemaju karakteristične simptome hipotireoze može pronaći blago povišena razina TSH (hormona koji potiče štitnjaču na rad) ili se pak u pretilih djevojaka koje imaju neredovite menstruacijske cikluse, akne i/ili pojačanu dlakavost nerijetko može utvrditi povišena razina muških spolnih hormona (hiperandrogenizam) i inzulina (inzulinska rezistencija).
Odnos između debljine i bolesti / disfunkcije endokrinog sustava je dvosmjeran i složen.
Pedijatrijski endokrinolog najbolje će procijeniti radi li se primarno o bolesti endokrinog sustava koja uzrokuje debljanje i zahtijeva odgovarajuće ciljano liječenje ili o abnormalnostima rezultata hormonskih pretraga povezanih s pretilošću.
U potonjem slučaju osnovna terapijska mjera koja će dovesti do normalizacije nalaza je smanjenje tjelesne težine.
Ugrožava li debljina zdravlje mog djeteta?
Estetski aspekt debljina je nevažan u usporedbi s posljedicama debljine na organizam. Djeca s debljinom imaju značajno povećan rizik za razvoj:
-
metaboličkih poremećaja poput povišene razine šećera, masnoća i mokraćne kiseline u krvi
-
povišenog krvnog tlaka i srčanožilnih bolesti
-
masne bolesti jetre
-
bolesti bubrega
-
poremećaja disanja u spavanju
-
poremećaja i deformiteta koštano zglobnog sustava
-
poremećaja nastupa puberteta
-
poremećaja menstruacijskog ciklusa i sindroma policističnih jajnika.
Osim tjelesnog zdravlja, debljina nepovoljno utječe i na mentalno zdravlje. Pretila djeca često imaju sniženo samopouzdanje, lošu sliku o sebi, nezadovoljni su vlastitim tijelom, muči ih osjećaj krivnje i srama zbog debljine, skloniji su depresiji. Zbog široko ukorijenjenih predrasuda, nerijetko su izloženi vršnjačkom zadirkivanju, fizičkom maltretiranju i socijalnoj izolaciji, što bitno narušava kvalitetu njihovog života.
Multidisciplinarni pristup djetetu s debljinom
Jedna od uobičajenih zabluda je da će pretilo dijete izrasti i tako se riješiti suvišnog masnog tkiva.
Statistike pokazuju da bez terapijske intervencije pretila djeca većinom ostaju pretila, odnosno odrastaju u pretile odrasle osobe.
Individualiziran, a istovremeno sveobuhvatan pristup dijagnostici i liječenju ključan je u borbi s debljinom. Ovisno o dobi djeteta, stupnju pretilosti, rasporedu masnog tkiva te bolestima koje su prisutne u obitelji, uz temeljit klinički pregled potrebno je učiniti i određene pretrage. Njima se isključuju mogući endokrinološki i genetski poremećaji odgovorni za razvoj pretilosti te utvrđuje prisutnost već razvijenih komplikacija debljine kao što su predijabetes, dijabetes, inzulinska rezistencija, hipertenzija, masna promjena jetre, albuminurija…
Liječenje debljine u dječjoj dobi izazovno je i zahtjevno. U terapijski proces treba biti uključena cijela obitelj, a bez edukacije, motivacije i kontinuirane podrške nema dugoročnog uspjeha.
Nužna je suradnja djeteta i članova obitelji s multidisciplinarnim timom koji uključuje pedijatrijskog endokrinologa, nutricionista, kineziologa, psihologa i medicinsku sestru, uz pažljivi nadzor i praćenje djetetovog rasta i razvoja.
Važno je imati realna očekivanja i jasno definirane ciljeve liječenja, pri čemu se uspjehom može smatrati postizanje idealne tjelesne težine, ali i smanjenje te održavanje tjelesne težine ispod razine koja ugrožava zdravlje.
