Kada posumnjati na dijabetes kod djece?
Š ećerna bolest (dijabetes) zajednički je naziv za skupinu metaboličkih poremećaja obilježenih povišenom razinom šećera (glukoze) u krvi.
Samo ime bolesti često navodi na pomisao da do problema dolazi zbog prekomjerne konzumacije šećera, što nije točno. Za razvoj šećerne bolesti presudan je nedostatak inzulina, rezistencija (otpornost) tkiva na njegovo djelovanje ili kombinacija navedenog. Bez inzulina, glukoza iz krvi ne može ući u stanice i poslužiti kao izvor energije, već se neiskorištena iz tijela izlučuje urinom.
Od kojih oblika šećerne bolesti mogu oboljeti djeca?
Djeca najčešće obolijevaju od tipa 1 šećerne bolesti. Pretili adolescenti čiji roditelji, bake ili djedovi imaju šećernu bolest tipa 2, u riziku su da razviju ovaj oblik dijabetesa. Drugi, specifični tipovi šećerne bolesti javljaju se u dječjoj dobi puno rjeđe.
- Šećerna bolest tip 1 autoimuna je bolest u kojoj imunološki sustav uništava β-stanice gušterače koje proizvode inzulin, što s vremenom dovodi do apsolutnog manjka inzulina.
- Šećerna bolest tip 2 nastaje zbog nemogućnosti β-stanica gušterače da povećanom proizvodnjom inzulina nadvladaju inzulinsku rezistenciju, što predstavlja stanje relativnog manjka inzulina.
- Drugi, specifični tipovi šećerne bolesti mogu biti uzrokovani genskim poremećajem β-stanične funkcije, genskim poremećajem inzulinskog djelovanja, nekim bolestima gušterače ili endokrinog sustava, lijekovima i kemikalijama.
Kada posumnjati da dijete ima šećernu bolest?
Tri vodeća simptoma koja upozoravaju na šećernu bolest su:
- učestalo i oblino mokrenje, uključujući noćno mokrenje (nikturiju) i/ili bijeg mokraće tijekom sna u djeteta koje je već bilo „suho“ (noćna enureza)
- pojačano žeđanje
- nevoljni gubitak tjelesne težine.
Od ostalih simptoma nerijetko su prisutni pojačan apetit, umor i tvrdokorna gljivična infekcija spolovila (kandidijaza).
Ako se bolest ne prepozna na vrijeme, energija koja je prijeko potrebna za rad stanica namiruje se razgradnjom masti, pri čemu nastaju ketonska tijela koja su kisela. Razvija se dijabetička ketoacidoza (DKA) koja predstavlja životno ugrožavajuće stanje. Uz ubrzano i duboko disanje kojim se nastoji ispraviti pretjerana kiselost krvi, javljaju opća slabost, bol u trbuhu, mučnina, povraćanje, dehidracija i poremećaj svijesti.
Kako se postavlja dijagnoza šećerne bolesti?
Ako su već razvijeni simptomi bolesti, dijagnoza dijabetesa se postavlja na temelju povišene vrijednosti glukoze u krvi (natašte ≥7 mmol/l ili u slučajnom uzorku ≥ 11.1 mmol/l) ili rjeđe na temelju povišene razine glikiranog hemoglobina (HbA1c ≥ 6.5%). U dvojbenim slučajevima potrebno je učiniti oralni test opterećenja glukozom (OGTT).
U djece s već prisutnim simptomima šećerne bolesti, povišena razina glukoze i ketona u krvi i/ili prisutnost glukoze i ketona u urinu, zahtijevaju neodgodivo upućivanje djeteta u bolnicu, kako bi se što prije započelo liječenje.
Kako se liječe djeca koja imaju šećernu bolest?
Uz lijekove koji se koriste u liječenju dijabetesa u djece, veliku važnost imaju uravnotežena i zdrava prehrana te redovita tjelesna aktivnost.
U tipu 1 šećerne bolesti neophodna je inzulinska terapija, dok se u tipu 2 primjenjuje metformin koji smanjuje inzulinsku rezistenciju, a inzulin se dodaje ako je potrebno.
U novije vrijeme koriste se i GLP-1 agonisti, prvenstveno u tipu 2 šećerne bolesti te u liječenju pretilosti.
Kontinurano praćenje glikemije olakšava prilagodbu terapije i poboljšava kontrolu dijabetesa, što je važno kako bi se izbjegle kronične komplikacije koje mogu bitno narušiti kvalitetu života.