Pretilost je odgovorna za mnoge bolesti i poteškoće u funkcioniranju brojnih organa pa tako obuhvaća i područje gornjeg respiratornog trakta. Pretilost zajedno sa hipertrofijom palatinalnih tonzila i adenoidnih vegetacija (uvećani krajnici i treća mandula) glavni su čimbenici rizika za nastanak opstruktivne apneje u spavanju (Eng. OSA – Opstructive Sleep Apnea) kod djece.

Što znamo o opstruktivnoj apneji u spavanju (OSA)

Jedan od mogućih mehanizama nastanka je da djeca sa uvećanim tonzilama i vegetacijama kod spavanja dovode do smanjenja količine kisika i povišenja parcijalnog tlaka ugljičnog dioksida (hipoksija i hiperkapnija), a ventilatorni mehanizam zadužen za popravak je zbog debljine znatno umanjen.

Prevalencija OSA je puno češća kod pretile djece po nekim studijama čak u omjeru 11% :1%. Učinci im se zbrajaju, a u brojnim studijama poremećaj spavanja korelira sa BMI (Eng. BMI-Body Mass Index) i veličinom palatinalnih tonzila. Hipertrofija palatinalnih tonzila značajno korelira sa indeksom apneja-hipopneja (Eng. AHI – Apnea Hypopnea Index) u svim životnim dobima dok hipertrofija adenoidnih vegetacija kod djece iznad 12 godina više nije u korelaciji sa ovim indeksom.

Upravo zbog toga liječenje pretilosti može biti u velikom broju bolesnika dovoljno za postizanje zadovoljavajućih rezultata, a kako je to, nažalost, i danas vrlo teško i često neuspješno i dalje je potrebna tonziloadenoidektomija kao liječenje poremećaja spavanja kod pretile djece, a tonzilektomija kod pretilih adolescenata.

Utjecaj pretilosti na trajanje i progresiju opstruktivne apneje u spavanju

Pretilost ima negativan učinak i na trajanje OSA i pogoršanje bolesti sa vremenom. Tako i nakon tonzilektomije kod pretile djece postoji 4-5 puta povišeni rizik rezidualnog poremećaja spavanja sa svim svojim posljedicama. Posljedice OSA kod djece češće su vezane uz neurokognitivne i poremećaje u ponašanju za razliku od odraslih osoba koje imaju češće kardiovaskularne i metaboličke poremećaje.

Koje su najčešće komplikacije kod OSA?

Ne smije se zaboraviti niti povišeni perioperacijski i poslijeoperacijski rizik tonzilektomije kod pretile djece, kako kod OSA, tako i kod drugih bolesti koje zahtjevaju odstranjenje tonzila. Najčešće su komplikacije smanjena zasićenost kisikom tijekom i poslije operacije, otežana intubacija, poteškoće ventiliranja na masku te poslijeoperacijska opstrukcija gornjih dišnih puteva. Poslijeoperacijsko krvarenje je 2.3 puta češće kod pretile djece. Sve to utječe i na dužinu boravka djeteta u bolnici.

Što kažu istraživanja o primjeni antibiotika u prvim godinama života?

Interesantan je podatak, prema velikom istraživanju u SAD-u, da djeca koja su koja su u prvim godinama života imala infekcije gornjih dišnih puteva, uključivši i učestalije upale ušiju, a nisu liječeni na adekvatan način uključivši i pravodobnu primjenu antibiotika imaju veći rizik za pretilost u kasnijoj dobi. Djeca koja nisu primila antibiotik u prvim godinama života tijekom jedne od respiratornih infekcija gornjeg dišnog puta imaju 25% veću šansu razvoja pretilosti.

Upravo zbog toga, uzevši u obzir i neželjene učinke antibiotske terapije i posljedičnu pretilost koja opet ima svoje neželjene učinke na organizam potrebno je djelovati na prevenciji i adekvatnom liječenju respiratornih infekcija gornjeg dišnog puta sa racionalnom primjenom antibiotske terapije.