Dobrobiti i rizici tjelesne aktivnosti u djece sa šećernom bolesti

U razdoblju rasta i razvoja, tjelesna aktivnost je važna kako za psihičko, tako i za fizičko zdravlje.

Redovita tjelesna aktivnost omogućuje postizanje bolje kardiorespiratorne sposobnosti, jača mišićnu masu i snagu, poboljšava mineralnu gustoću kostiju, smanjuje rizik za razvoj pretilosti te pospješuje inzulinsku osjetljivost, što je osobito važno u djece i adolescenata sa šećernom bolesti.

Za djecu s dijabetesom vrijede iste preporuke vezane uz vrstu, intenzitet i trajanje tjelesne aktivnosti kao za zdravu vršnjačku populaciju.

Savjetuje se provoditi:

• aerobnu aktivnost umjerenog do visokog intenziteta (primjerice žustro hodanje, trčanje, plivanje, ples, vožnju biciklom, rolanje) minimalno 60 minuta dnevno
• aerobnu aktivnost visokog intenziteta te aktivnost koja jača mišiće i kosti (vježbe s otporom, vježbe snage) najmanje 3 puta tjedno.

U aerobnoj aktivnosti energija za pokretanje mišića dobiva se biokemijskim reakcijama, pri čemu se koristi kisik. Intenzitet aktivnosti procjenjuje se prema postignutom broju srčanih otkucaja u minuti ili prema mogućnosti da se tijekom aktivnosti govori i pjeva; ako dijete može govoriti i pjevati bez poteškoća, aktivnost je blagog intenziteta; ako može govoriti, ali ne može pjevati, aktivnost je umjerenog intenziteta; ako već nakon nekoliko riječi „hvata“ dah, aktivnost je visokog intenziteta.

Usprkos dokazanim dobrobitima, vrlo mali postotak djece i mladih dovoljno je tjelesno aktivan.

Glavne prepreke za provođenje redovite tjelesne aktivnosti najčešće su nedostatak vremena, izostanak motivacije te nedostupnost sportskih objekata i površina za rekreaciju.

U djece sa šećernom bolesti koja su na terapiji inzulinom, dodatan problem mogu predstavljati ponavljajuće hipoglikemije ili hiperglikemije, loša metabolička kontrola bolesti te potreba da se aktivnost unaprijed isplanira (kako bi se prilagodila doza inzulina i/ili unos ugljikohidrata).

Za svako dijete i adolescenta sa šećernom bolesti poželjno je definirati cilj povezan s provođenjem tjelesne aktivnosti (poboljšanje kardiorespiratorne sposobnosti, redukcija tjelesne mase i promjena sastava tijela, socijalna inkluzija – timski sportovi, postizanje bolje regulacije glikemije, profesionalno ili rekreativno bavljenje sportom).

Potrebno je također procijeniti vrstu aktivnosti (aerobna ili anaerobna), vrijeme (trajanje aktivnosti, razdoblje dana, vremenski odmak od posljednje primijenjene doze brzodjelujućeg inzulina) i rizik za hipoglikemiju / hiperglikemiju te u konačnici, prateći razinu šećera pomoću sustava za kontinuirani nadzor (CGM) individualno prilagoditi inzulinsku terapiju i unos ugljikohidrata.