Začepljen nos kod dojenčadi
Jeste li znali da dojenče do 6. mjeseca života pretežno diše na nos? Proći će još puno vremena prije nego što vaše dijete samo nauči prazniti sadržaj iz nosića
Jeste li znali da dojenče do 6. mjeseca života pretežno diše na nos? Proći će još puno vremena prije nego što vaše dijete samo nauči prazniti sadržaj iz nosića
Vodene kozice, poznate i pod nazivom varičela, su virusna zarazna bolest koja se izrazito lako prenosi sekretom dišnih puteva ili tekućinom mjehurićastih kožnih
Roditeljski izazovi su beskrajni, a razina stresa i pritiska nikad ne jenjava. Usred svog tog stresa tu su i situacije u kojima se naše zlato u 10 sati navečer sjetilo da nije dovršilo zadaću
Procjenjuje se da je sindrom iznenadne dojenačke smrti, ili skraćeno SIDS, uzročnik 9% smrti djece u dojenačkoj dobi. Sindrom se još naziva i “smrt u kolijevci”, a u 2022. godini pojavio se kao uzrok smrti u 12 slučajeva.
SIDS se javlja tijekom cijelog dojenačkog perioda, no najčešće su zabilježen slučajevi smrti u dobi između 2. i 4. mjeseca života. Učestalije se javlja u dječaka i tijekom zimskih mjeseci.
Iako se iznenadna smrt u snu potpuno urednog i zdravog dojenčeta i dalje ne može objasniti, postoje zapažanja koja se mogu primijeniti kao preporuka za prevenciju, a pritom valja napomenuti kako je broj smrtnosti od SIDS-a značajno smanjena u posljednjih 30-ak godina.
Temeljem brojnih epidemioloških studija izrađene su preporuke o prevenciji sindroma iznenadne dojenačke smrti.
*Razina A preporuka (dokazana visoka razina učinkovitosti):
Za sva pitanja o preporučenim načinima skrbi o dojenčetu obratiti se možete medicinskom timu Poliklinike Salvea, uključujući i autoru ovog teksta, Prof. dr. sc.Milivoju Jovančeviću.
Izvor: American Academy of Pediatrics. TASK FORCE ON SUDDEN INFANT DEATH SYNDROME, Moon RY. Pediatrics 2011:1030-39 SIDS and Other Sleep-Related Infant Deaths: Expansion of Recommendations for a Safe Infant Sleeping Environment.
Plišane igračke, poput omiljenog medvjedića ili zeke, mogu pomoći u smanjenju stresa i tjeskobe tijekom zdravstvenog pregleda. Pripremate li se uskoro na posjet pedijatru, ne ustručavajte se ponijeti i omiljenog plišanca, jer nova okolina, novi ljudi, bez obzira koliko topli i nasmiješeni bili, mogu kod vašeg mališana prouzročiti osjećaj nesigurnosti.
Za djecu koja se u isto vrijeme nose i s nekim akutnim stanjem, osjećaju bol ili slabost, plišanac može pružiti utjehu, pomoći u prilagodbi na nove uvjete i dati djetetu potrebnu sigurnost zbog koje će liječniku dati pristup i mogućnost da započne s pregledom.
Nekoliko je razloga zašto su baš takve mekane i djetetu ugodne igračke najbolji izbor za stvaranje osjećaja sigurnosti pri posjetu pedijatru i zato, za iduću posjetu Poliklinici Salvea slobodno sa sobom ponesite i omiljenog plišanca svog mališana.
Simptomi nekih oboljenja, malaksalost, odlazak liječniku i nepoznati podražaji mogu biti okidač stresnog odgovora kod mališana. U Poliklinici Salvea već od ulaza na recepciju trudimo se stvoriti ugodno i veselo okruženje – kroz uređenje prostora, umirujuće zvukove, nasmiješeno osoblje, ali i igračke koje djetetu daju signal da se nalazi u sigurnom okruženju. Kako bi dodatno smanjili osjećaj neugode pri posjetu liječniku, ohrabrujemo djecu i roditelje da se u čekaonici i ordinaciji ne libe igrati omiljenom igračkom ili potražiti utjehu mekanog, pouzdanog plišanca. U Poliklinici Salvea volimo plišane igračke!
Plišane igračke naši su pomoćnici i asistiraju nam u odvraćanju pozornost od izvora stresa i pomažu djeci preusmjeriti fokus. Ovo može biti vrijedan alat za suočavanje s nelagodnim trenutkom, npr. plišanac može odvratiti misli od igle kod vađenja krvi ili cijepljenja ili preusmjeriti fokus s nove i nepoznate okoline.
Plišane igračke u trenutku popravljaju raspoloženje. Ekspresivne, nasmiješene, mekane – plišane igračke multisenzorno su iskustvo za djecu i mogu popraviti raspoloženje nakon plača ili osjećaja neugode.
Kod svog idućeg posjeta Poliklinici Salvea, slobodno ponesite i omiljenog plišanca ili bilo koju igračku koja će vašem mališanu dati osjećaj poznatoga, sigurnosti i stvoriti poveznicu s osjećajem ugode kakvu osjeća kada vrijeme provodi u igri. Poliklinika Salvea ovdje je kako bi svaki posjet doktoru protekao što ugodnije, a plišane igračke naš su vjerni pomoćnik!
Povišenom tjelesnom temperaturom kod djeteta smatramo onu iznad 37,2°C mjereno ispod pazuha (aksilarna temperatura), odnosno 37,8°C mjereno u zadnjem crijevu (rektalna temperatura) ili u uhu (timpanična temperatura). Ona nas upozorava na postojanje određene bolesti, u djece najčešće zaraznog podrijetla.
Uvijek kada se dijete čini toplijim nego inače, kada je mirnije, razdražljivo i plačljivo, lošijeg apetita te uz postojanje znakova bolesti (npr. izraženo šmrcanje, kašalj, proljev ili povraćanje, osip, glavobolja ili slično).
U prvih godinu dana života djeteta preporučeno je mjeriti rektalnu temperaturu – uži dio toplomjera se stavi oko 2 cm u otvor zadnjeg crijeva te se ondje drži dokle god temperatura na toplomjeru raste (najčešće traje 2 do 3 minute).
Kod starije djece najčešće mjerimo aksilarno, stavljanjem užeg dijela toplomjera u središte prethodno posušenog pazuha i prislanjanjem ruke uz tijelo. Potrebno vrijeme mjerenja je oko 10 minuta.
Mjerenje ušnim toplomjerom nije preporučljivo u dojenčadi, poglavito u mlađih od 6 mjeseci, zbog mogućeg nepreciznog mjerenja posljedično užem zvukovodu, dok kod starije djece može biti nepouzdano u slučaju postojanja čepa cerumena u zvukovodu.
Načelno se preporučuje početi snižavati temperaturu kod djece kad je iznad 38°C mjereno pod pazuhom ili 38,5°C rektalno. No, s obzirom da je povišena tjelesna temperatura jedan od načina kojim se organizam suočava s uzročnicima zaraznih bolesti, prvenstveno poboljšavajući funkciju imunološkog sustava, potrebu za snižavanjem temperature najbolje je procijeniti individualno. Djeci koja su živahna, nemaju bolova, uredno se ponašaju i dobro toleriraju povišenu temperaturu ne treba odmah davati lijek za snižavanje temperature.
Nasuprot tome, najmanjoj djeci (starosti do 12 mjeseci) i starijima koji imaju izražene popratne simptome kao što su bolovi u mišićima, glavobolja, klonulost, gubitak teka ili loše opće osjećanje i malaksalost možemo početi snižavati temperaturu i prije dostizanja navedenih vrijednosti.
Osim ublažavanja prethodno navedenih popratnih simptoma vrućice, snižavanjem visokih vrijednosti temperature kod djece smanjujemo mogućnost pojave drugih neželjenih posljedica, prvenstveno dehidracije (pojačanog gubitka tekućine) ili febrilnih konvulzija (napadaj grčeva pri čemu dijete izgubi svijest i poplavi u trajanju najčešće nekoliko sekundi do minuta), pogotovo u najmlađe djece.
Prvenstveno lijekovima. Najpogodniji su paracetamol i ibuprofen, ako je moguće jedim lijekom ili kombiniranjem oba u slučaju neučinkovitosti jednog lijeka, uz pridržavanje uputa o količinama i vremenskom razmaku između davanja pojedinačnih doza (razmak između dvije doze paracetamola ne bi trebao biti kraći od 5 sati). Također možemo pripomoći kupanjem djeteta – oko dvadeset minuta nakon davanja lijeka (vrijeme potrebno da počne djelovanje uz sprječavanje drhtavice) staviti dijete u kadicu s vodom temperature oko 37°C u trajanju od dvadesetak minuta radi polaganog hlađenja.
Također se ne smije zaboraviti na rizik od dehidracije, stoga je nužno redoviti nuditi djetetu tekućinu – čaj, sok ili vodu sobne temperature.
U slučaju povišene tjelesne temperature kod novorođenčadi i dojenčadi mlađe od 6 mjeseci jer tada postoji veća vjerojatnost ozbiljnijih bakterijskih infekcija nego u kasnijoj dobi, a znakovi i simptomi bolesti su često teže uočljivi.
U starije djece potrebno se odmah javiti u slučaju izrazito visoke temperature (40°C i više), poglavito ako slabije reagira na primjenu lijeka ili je praćena drhtavicom, te u slučaju postojanja drugih znakova bolesti – jake glavobolje, profuznog povraćanja, poremećaja svijesti, otežanog disanja, osipa po koži ili odbijanja uzimanja tekućine.
Ako prepoznate neke od ovih znakova, ne ustručavajte se javiti nam se – medicinski tim Poliklinike Salvea vam je na raspolaganju.
Pelenski osip uobičajen je oblik upale kože (dermatitisa) kod djece koje nose pelene. Više od polovice beba dobije pelenski osip, najčešće u dobi između 4 i 15 mjeseci. Češće se javlja kod djece sa soorom (mliječac), kod dojenčadi koja uzimaju antibiotik ili nakon uvođenja dohrane. Nastajanju pogoduju rjeđe mijenjanje pelena, proljevi, uvođenje novih sredstava za pranje odjeće, vlaga i toplina. Kako je koža dojenčeta nježna i osjetljiva, lako dolazi do superinfekcije gljivicama, a ponekad i bakterijama.
Kod pojave pelenskog osipa koža je zažarena i izgleda kao velika crvena mrlja u pelenskog regiji. Nestaje korištenjem krema za njegu kože pelenske regije, a vaša beba će vam biti zahvalna ako je određeno vrijeme ostavite bez pelena kako bi se koža osušila i „prodisala“.
Kod pojave gljivične infekcije, najčešće Candidom Albicans, koža pelenske regije izgleda nešto drugačije: ona je upaljena, izrazito crvena i bolna, a često se uočavaju sitni bijeli prištići. Vaše dijete je nezadovoljno i razdražljivo. U ozbiljnijim slučajevima koža može pucati i krvariti. Ako sumnjate na gljivičnu infekciju, potrebno je zatražiti savjet pedijatra koji će vam preporučiti neku od antigljivičnih krema koje će brzo ukloniti znakove bolesti i riješiti vas muke.
Prvo i najvažnije je kožu pelenske regije održavati suhom i čistom. Kod presvlačenja, korisno je slijediti ove korake:
Sigurnost djece u prometu i prevenciju potencijalno ugrožavajućih stanja trebali bi staviti povrh svega kada znamo da su prometne nesreće najčešći vanjski uzrok smrtnosti kod djece svih dobnih skupina