Što svaki roditelj treba znati o disleksiji
D
isleksija, poznata kao “poremećaj čitanja“, jedno je od najčešćih stanja koje ljudima otežava čitanje.
Podatci govore da 17% ljudi pokazuje znakove poteškoća s čitanjem. Disleksija je poremećaj učenja koji kod ljudi utječe na sposobnost čitanja, sricanja, govora i pisanja, a nastaje kao rezultat individualnih razlika u područjima mozga koja obrađuju jezik.
Simptomi i prepoznavanje disleksije kod predškolske djece
Simptomi i prepoznavanje disleksije kod predškolske djece
Simptomi disleksije mogu biti teško prepoznatljivi kod predškolske djece.
Prije polaska u školu, odnosno, prije nego što dijete počne učiti čitati, simptomi koji mogu biti povezani s disleksijom su:
• kasniji razvitak govora,
• sporije učenje novih riječi,
• poteškoće pamćenja
• poteškoće kod formiranja riječi,
• problem s prisjećanjem slova, brojki ili boja
• poteškoće učenja dječjih pjesmica.
• Disleksija nema nikakve veze s pameću ili motivacijom za učenje. Ljudi i djeca s disleksijom imaju problema s čitanjem dobrim tempom i bez grešaka.
• Također mogu patiti od poteškoća s razumijevanjem dok sriču, čitaju i pišu.
Disleksija također može rezultirati s nekoliko drugih poteškoća u pisanju, analitičkom razmišljanju, matematici, pravopisnim greškama.
Disleksija je neurološko stanje koje može utjecati na ljude na razne načine. Primarni znak i simptom disleksije su problemi s dekodiranjem riječi pri čemu gube sposobnost povezivanja glasova i slova riječi.
Ne znamo točan uzrok disleksije, ali postoji nekoliko ideja o tome zašto i kako se to događa:
- Genetika – disleksija je povezana s vašim genima, zbog čega se često javlja u obiteljima.
- Promjena u razvoju ili funkciji mozga – disleksija se također može dogoditi jer postoje razlike u dijelovima kako je vaš mozak formiran ili kako radi.
Vjerojatnost da ćete imati disleksiju je 30%-50% veća ako je ima jedan od vaših roditelja.
Disleksija kod djece školske dobi
Kada se disleksija ne dijagnosticira i ne liječi, poteškoće s čitanjem u djetinjstvu nastavljaju se u odrasloj dobi.
Znakovi disleksije kod tinejdžera i odraslih vrlo su slični onima kod djece, a kod onih pojedinaca kod kojih disleksija prođe nezapažena, ili u slučajevima u kojima osoba ne zna da ima disleksiju, to može stvarati brojne probleme u svakodnevnom životu i radu.
Naime, istraživanja pokazuju da 40% do 60% djece s disleksijom ima psihološke manifestacije, uključujući anksioznost, depresiju i nedostatak pažnje. Dijagnostička procjena disleksije sastoji se od niza standardiziranih testova čitanja i pravopisa te procjene psihološkog stanja djeteta, uključujući dodatne informacije dobivene od roditelja i učitelja.
Neki uobičajeni simptomi disleksije u tinejdžera i odraslih uključuju:
• Poteškoće s čitanjem, uključujući čitanje naglas
• Sporo i naporno čitanje i pisanje
• Problemi s pravopisom
• Izbjegavanje aktivnosti koje uključuju čitanje
• Pogrešno izgovaranje imena ili riječi ili problemi s pronalaženjem riječi
• Provođenje neuobičajeno dugo vremena obavljajući zadatke koji uključuju čitanje ili pisanje
• Poteškoće sa sažimanjem priče
• Problem s učenjem stranog jezika
• Poteškoće s rješavanjem matematičkih tekstualnih zadataka
Postoji šest glavnih vrsta disleksije
Primarna disleksija
Jedna je od najčešćih i može se definirati kao disfunkcija lijeve strane mozga koja se ne može promijeniti čak ni s godinama. Međutim, pojedinci koji dobiju odgovarajuću intervenciju u obrazovanju i psihologiji mogu postati akademski uspješni. Primarna disleksija je vrsta disleksije koja se uglavnom javlja kroz gene ili kroz genetske mutacije.
Sekundarna disleksija
Također se naziva i razvojna disleksija, sekundarna disleksija je vrsta disleksije koja je uzrokovana problemima koji se javljaju dok se mozak razvija tijekom rane faze razvoja. Razvojna disleksija počinje tijekom fetalnog razvoja, ali se smanjuje kako dijete sazrijeva.
Traumatska disleksija
Kao što ime sugerira, traumatska disleksija je vrsta koja se javlja nakon nekog oblika traume mozga ili ozljede određenog područja mozga koje kontrolira sposobnost čitanja i pisanja. Traumatska disleksija danas se rijetko viđa.
Preostale vrste disleksije uključuju vizualnu disleksiju, slušnu disleksiju i disgrafiju. Vizualna disleksija je vrsta kod koje je pojedincu teško vizualno obraditi i interpretirati grafičke ili slikovne signale. Auditivna disleksija slična je disleksiji vizualne obrade, no pojedincima će biti teško obraditi zvukove i govor zajedno.
Disgrafija se, s druge strane, odnosi na poteškoće u stjecanju sposobnosti kontroliranja ili držanja kemijske ili olovke kako bi se stavile točne oznake prema uputama.Iako je većina djece spremna naučiti čitati do vrtića ili prvog razreda, djeca s disleksijom često imaju problema s učenjem čitanja do tog vremena.
Zato je važno razgovarati s liječnikom ako primjetite da je razina čitanja vašeg djeteta ispod očekivane za dob ili ako primijetite druge znakove disleksije.
Programi za čitanje kao pomoć za djecu s disleksijom
Nekoliko programa za čitanje usmjereno je otklanjanju poteškoća i pružanju pomoći djeci s disleksijom. Oni su:
• Orton-Gillingham -Ovo je tehnika korak po korak koja djecu uči kako spojiti slova s glasovima i prepoznati zvukove slova u riječima.
• Multisenzorna poduka – Tehnika koja uči djecu kako koristiti sva svoja osjetila – dodir, vid, sluh, miris i kretanje – za učenje novih vještina. Na primjer, vaše bi dijete moglo prelaziti prstom preko slova napravljenih od brusnog papira kako bi naučilo sricati.
Liječenje disleksije kod djece
Razgovarajte sa školom svog djeteta o dobivanju pomoći za rješavanje njegovih jedinstvenih potreba u učenju. Zakon od škola zahtijeva postavljanje posebnih planova učenja, koji se nazivaju individualizirani obrazovni planovi (IEP), za djecu s poremećajima učenja poput disleksije. IEP opisuje potrebe vašeg djeteta i kako će škola pomoći u njihovom ispunjavanju. Vi i škola ažurirat ćete plan svake godine na temelju napretka vašeg djeteta.
Liječenje disleksije temelji se na dvjema glavnim strategijama:specifičnoj pomoći s oštećenim područjima učenja (čitanje i sricanje) i psihoterapiji za sve postojeće psihološke poremećaje koji mogu biti prisutni.
Procijenjene preventivne strategije dostupne su za korištenje u vrtiću i kod kuće.
Zbog često kronične progresije poremećaja, zajedno sa značajnim psihosocijalnim ograničenjima i psihološkim stresom, sprječavanje poteškoća s čitanjem i pravopisom vrlo je važno. Kao primarna prevencija razvijeni su programi koji se oslanjaju na predškolsku potporu jezičnim sposobnostima. Jedan od primjera ranog programa podrške pod nazivom „Čuj, slušaj i uči” (Hören, lauschen, lernen). Koristi se s manjim grupama djece pola godine prije polaska u školu, pod vodstvom odgajateljice iz vrtića. Fokus je na jezičnim igrama, prepoznavanju rime, pljeskanju slogova i prepoznavanju zvukova. Preventivni učinak programa na razvoj pisanog jezika potvrđen je u dugotrajnim studijama. Ova rana podrška također smanjuje rizik za djecu koja su u opasnosti od disleksije. Međutim, ona je učinkovita samo ako su odgajatelji u vrtiću dobro obučeni kako koristiti metodu i odgovarajuće motivirani.
Značenje obitelji u podržavanju jezičnih vještina kod predškolske djece odavno je poznato. Jedna od primjera pomoći je akcija “Čitajmo!” program ( Lass uns lesen! ) koji povezuje jezičnu podršku u predškolskoj dobi sa zajedničkim čitanjem naglas i poticanjem znanja abecede. U posljednjem polugodištu prije polaska djeteta u školu jedan roditelj svakodnevno provodi 15 minuta aktivnosti s djetetom. Uz pomoć tri knjige aktivnosti i opsežnih materijala, tu su igre i zadaci koji uključuju prepoznavanje i stvaranje rima, slogova, poznavanje riječi i rečenica, prepoznavanje početaka riječi i slogova, asocijacija slovo-glas te krajeva riječi i slogova. Ove su aktivnosti za djecu vrlo zabavne, a shema ih također priprema za školu jer se suočavaju s određenim zadacima. Učinkovitost podržavanja fonoloških sposobnosti i jezičnih vještina zajedničkim čitanjem procijenjena je u dvije evaluacijske studije koje pokazuju da se dječje jezične sposobnosti i sposobnosti prepoznavanja zvuka povećavaju čitanjem.
Ne zaboravite!
Najvažnija stvar koju možete učiniti je provoditi vrijeme čitajući naglas sa svojim djetetom. To vrijeme provedeno zajedno može im pomoći dok rade na svojim vještinama čitanja.
Također je važno zapamtiti da disleksija nije nešto nad čime vaše dijete ima kontrolu. Budite strpljivi i pružajte podršku. Ohrabrenje i podrška koju pružate mogu biti poticaj koji vašem djetetu treba dok uči upravljati svojom disleksijom. Također im može pomoći da se osjećaju manje tjeskobno ili u strahu od aktivnosti vezanih uz čitanje.
Dok disleksija predstavlja izazov za mnoge koji je imaju, ne izostaje uspjeh u ostvarenju životnih ciljeva i snova.
Disleksija ne treba biti ograničavajući faktor u uspješnosti i sreći vašeg djeteta. Kako bi se izbjegle posljedice na kvalitetu života u odrasloj dobi, kod pojave simptoma i znakova disleksije zatražite pomoć i procjenu te razgovarajte s liječnicima koji će pružiti odgovarajuću, multidisciplinarnu terapiju.
Kontaktirajte nas i rezervirajte svoj termin procjene!
