Zašto djeca testiraju granice roditeljima
Vjerujemo da se svaki roditelj našao u situaciji gdje mu se činilo da ga dijete namjerno ne želi slušati ili da namjerno testira njegove granice.
Tada je lako pomisliti da je dijete neposlušno ili prkosno, a roditelji se mogu zapitati što su krivo učinili i gdje su pogriješili u odgoju da se dijete ponaša prema njima na taj način. Istina je da djeca testiraju roditeljske granice, no u pravilu to ne rade s lošom namjerom.
Oko druge godine života, dijete ulazi u takozvanu fazu negativizma. U ovom periodu, dijete učestalo roditelju odgovara s “ne” ili “neću” te se može činiti da se do tada dobro i poslušno dijete odjednom počelo ponašati protiv postavljenih pravila i raditi upravo suprotno od onoga što mu se kaže. Ono što se zapravo događa je da dijete u tom periodu počinje osvještavati svoju samostalnost. Drugim riječima, dijete počinje shvaćati da je ono samostalna osoba s vlastitom voljom, odvojena od svojih roditelja. Stoga djeca postaju “neposlušna” iz potrebe da dokažu da nešto mogu učiniti sami. Ovdje je poželjno dati im prostor za istraživanje okoline u onoj mjeri koja je sigurna za njih, a može pomoći i metoda prividnog izbora – djetetu ponuditi dvije opcije, ali na način da obje idu u smjeru onog što dijete mora učiniti.
Primjerice, ako dijete ne želi spavati, možete mu ponuditi da bira koju ćete priču čitati prije spavanja ili koju će pidžamu večeras obući. Na ovaj način čuvamo djetetovu autonomiju dajući mu izbor, ali čuvamo i svoje roditeljske granice jer ne posustajemo od pravila.
Osim razvoja samostalnosti, djeca koriste testiranje granica i u svrhu učenja kako funkcionira njihova okolina. Testiranjem granica dijete otkriva što je dopušteno, što nije i kakve posljedice proizlaze iz njegovih postupaka, ispitujući reakcije svojih roditelja. Iako se iz navedenoga čini da se djeca protive pravilima, ona zapravo trebaju jasna pravila i čvrsto postavljene granice. Jasna i dosljedna pravila pomažu djetetu da predvidi što može očekivati, stoga mu granice pružaju osjećaj predvidljivosti, poznatosti i sigurnosti. Stoga pokušajte ostati dosljedni u postavljenim pravilima kako bi dijete znalo što može očekivati.
Također, važno je uzeti u obzir i da djeca tek uče razumjeti i izraziti vlastite emocije. Ponekad se dijete neće znati nositi s ljutnjom, tugom ili umorom pa će reagirati inatom ili plačem. Ponekad će to činiti i iz potrebe za pažnjom. Tada se možemo prisjetiti kako je i nama kao odraslim osobama često teško nositi se s neugodnim emocijama. I mi ponekad reagiramo burno ili neprikladno, a imamo daleko više znanja i razumijevanja o emocijama od djeteta.
Na kraju, možemo zaključiti da je testiranje granica prirodni dio dječjeg razvoja te ono ne predstavlja neposluh ili loš odgoj već uobičajenu i značajnu razvojnu fazu. Važno je razumjeti da obje strane imaju svoje potrebe i osjećaje, ali roditelj je taj koji je odgovoran za dijete te je njegova reakcija važna. Stoga, kada vas dijete idući put “testira”, pokušajte razumjeti njegovu trenutnu potrebu, ostanite smireni i dosljedni svojim pravilima te mu pomozite pronaći način nošenja s frustracijom koju osjeća.
Trebate podršku u postavljanju granica ili se suočavate s izazovima u odgoju? U Poliklinici Salvea naši stručnjaci pružaju savjetovanje roditeljima te vam mogu pomoći bolje razumjeti djetetovo ponašanje i pronaći rješenja prilagođena vašoj obitelji. Rezervirajte termin na linku i obratite nam se s povjerenjem.
